Kotlin (otok)
Kotlin
| |
|---|---|
| Otok | |
 Zračna snimka otoka zimi | |
 Karta Kronštatskog zaljeva s otokom Kotlin u gornjem lijevom kutu | |
| Položaj | |
| Koordinate | 60°00′45″N 29°44′01″E / 60.0125°N 29.733611111111°E |
| Smještaj | 32 km zapadno od Sankt-Peterburga |
| Država | |
| Zaljev | Nevski zaljev, Finski zaljev |
| More | Baltičko more |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 15 km2 |
| Duljina | 10,2 km |
| Širina | 3,7[1] km |
| Najviši vrh | 17 m |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje • broj stan.: | Kronstadt 43005 (2010.) |
| Broj stanovnika | 43005 (2010.) |
| Promet | |
  Kotlin Kotlin na zemljovidu Sankt-Peterburga .jpg) Kotlin Kotlin na zemljovidu europske Rusije  Kotlin Kotlin na zemljovidu Rusije  | |
| Normativni nadzor | |
Kotlin (rus. Ко́тлин; šve. Reitskär) je ruski otok u Baltičkom moru, smješten u blizini dna Finskog zaljeva, 32 km zapadno od Sankt-Peterburga.[2] Kotlin odvaja Nevski zaljev od ostatka zaljeva. Utvrđeni grad Kronstadt nalazi se na otoku i dio je svjetske baštine Sankt Peterburg i srodne skupine spomenika. Otok služi kao ulaz u Sankt Peterburg i kao takav bio je mjesto nekoliko vojnih sukoba.
Otok se spominje u ugovoru Novgoroda s Hanzeatskom ligom i Gotlandom iz 13. stoljeća, jednom kao "Kotlign" i dva puta kao "Kotling".[3] Grad Kronstadt osnovao je na otoku Kotlin Petar Veliki, koji ga je osvojio od Šveđana 1703.[2] U ožujku 1921., na Kotlinu se dogodio Kronštadtski ustanak, koji je imao za posljedicu više od 11 000 žrtava.[4][5]
U blizini Kronstadta nalazi se Fort Aleksandr Pervyj, umjetni otok na kojem se od 1898. do 1917. nalazio istraživački laboratorij za kugu i druge bakterijske bolesti.[6]
Općenito, otok tvori izduženi trokut; dug 12,1 km, a širok 1,6 km, s bazom prema Sankt Peterburgu. Istočni ili široki kraj zauzima grad Kronstadt, a plićaci se protežu 24 km od zapadne točke otoka do stijene na kojoj je izgrađen svjetionik Tolbaaken.[2]
Otok tako dijeli prilaz Sankt Peterburgu prema moru na dva kanala; onaj na sjevernoj strani zaklanjaju plićaci koji se protežu preko njega od Kotlina do Lisij Nosa; južni kanal, autocesta do bivše prijestolnice, sužava se prevlakom koja se proteže s druge strane Lomonosova na ruskom kopnu i, budući da se nalazi blizu Kronštata, povijesno je bio snažno čuvan bitnicama.[2]
Pomorski pristup Sankt Peterburgu uvelike je olakšan izgradnjom kanala 1875.– dubokog 7 m, kroz plićak,[2] dok automobili mogu putovati kopnom do otoka koristeći branu Sankt Peterburg sa sjeverne i južne obale Finskog zaljeva. Projekt brane, započet 1980., ali odgođen zbog političkih previranja 1990-ih, dovršen je 2010. i službeno pušten u rad 2011.[7]
Mala dubina vode u Nevskom zaljevu bila je poticaj za izgradnju Morskog kanala za velike brodove. Ovaj kanal omogućuje kretanje brodova s gazom od 11 metara (u slatku vodu), duljinom od 320 metara i širinom od 42 metra.[8]
- ↑ Google Earth
- 1 2 3 4 5 Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, urednik Hugh Chisholm, objavljenog 1911. godine, nakladnik Cambridge University Press, koje je javno dobro.
- ↑ K.E. Napierski. Gramoty, kasayushchiesya do snosheniy Severo-Zapadnoy Rossii s Rigoyu i Ganzeyskimi gorodami v XII, XIII, XIV veke. Arheograficheskaya komissiya. St. Petersburg, 1868 (К.Э. Напиерский, Грамоты, касающиеся до сношений Северо-Западной России с Ригою и Ганзейскими городами в XII, XIII и XIV веке. Археографическая комиссия. Санкт-Петербург, 1868)
- ↑ Pukhov, A. S. Kronshtadtskii miatezh v 1921 g. Leningrad, OGIZ-Molodaia Gvardiia.
- ↑ Orlando Figes, A People's Tragedy: The Russian Revolution 1891-1924 (New York: Viking Press 1997), 767.
- ↑ Gorshkov-Cantacuzene, Vladimir A. 2024. The Opera on the Plague. Vladimir Gorshkov-Cantacuzene. str. 308. ISBN 9798350739053
- ↑ St. Petersburg gets protecting dam. Voice of Russia. 12. kolovoza 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. rujna 2012. Pristupljeno 14. kolovoza 2011.
- ↑ Водные_объекты/961/Морской_канал_Санкт-Петербурга
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Kotlin (otok) |