Krešo Aždajić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Fra Krešo Aždajić (1948.- 1981.), hrv. bh. svećenik, franjevac, gvardijan sutješkog samostana. Mnogo pridonio obrazovanju pučanstva u vjeronauku, pismenosti, voćarstvu i dr., slikar, numizmatičar, muzejski kustos, etnograf

Završio visoku teološku školu. Pristupio franjevcima i uzeo je redovničko ime fra Krešimir, od milja zvan fra Krešo. Tako je ispunio i svoju dječačku želju i želju svojih roditelja. Obnašao je je odgovorne dužnosti iz svoje službe u mjestima Kreševu, Varešu i Kraljevoj Sutjesci. Vješt didaktičkim metodama. Na vjeronauku je djeci slikovito prikazao kršćanski nauk, život i ponašanje jednog kršćanina. Budući da je bio darovit u crtanju, na hamer papiru djeci je crtežem prikazao put do raja. Crtao je grafitnom olovkom, drvenim i voštanim bojicama. Crkvu su krasili njegovi crteži u boji po nosivim stubovima unutar crkve. Prikazane su bile religiozne teme iz vjerskog života. Stilom je sličio na stare slikare. Bio je jednim od rijetkih franjevaca koji su se bavili voćarstvom i vrtlarstvom te i uzgojem cvijeća, posebno ruža. Mladež je učio kako kalemiti voće. Vodio je mladež iz Kr.Sutjeske i okolice na crkveno zemljište zvano Sjenokos, preko puta samostana, na lijevoj strani rijeke Trstionice. Opismenjavanje i mirenje povezao je u jedno: kad su se na ispovijedi nevjeste žalile na svekrvu da je nepismena i da je zbog nje sagriješila, fra Krešo im je za pokoru znao zadati da sa svekrvom živi u slozi i ljubavi i da je svaki dan nauči po jedno slovo da bi mogla pravilno koristiti molitvenik u crkvi.[1] 1960-ih godina osjetila se ozbiljna potreba dobre zaštite i obnove crkve sv. Mihovila u Varešu. Radi nje se g. 1966. i 1967. obraćao tadašnji župnik fra Krešo Aždajić Zavodu za zaštitu spomenika, jer je ova crkva bila zavedena u popis nepokretnih spomenika Bosne i Hercegovine[2]. Župnik se obraćao jednako, ali sa slabim uspjehom, i vareškoj općini. Napokon je Zavod za zaštitu spomenika poduzeo ozbiljan zahvat zaštite i obnove g. 1990. i 1991. Zato što je bio odgovoran, imenovan je na mjesto gvardijana franjevačkog samostana Sv. Ive u Kr.Sutjesci. Bio je dobar poznavalac sutješke povijesti, kustos muzeja u samostanskoj zbirci. Posjetiteljima muzeja bi rekao kojim se predmetom njihov pradjed služio i impresionirani time, pojedinci su donosili pojedine predmete da budu u muzejskoj zbirci da im se ime upiše kako bi i oni na neki način ušli u povijest. Živo se zanimao za bosanske starine. Zalagao se za povrat bosanskih starina odnesenih iz ovoga samostana i drugih u BiH po preporuci đakovačkog biskupa Josipa Juraja Strossmajera. Strossmayerova je htio očuvati predmete od propasti i namjeravao je da ih se vrati u samostane odakle su uzeti onda kad BiH ugleda bolje dane. Starine su danas u u Umjetničkoj galeriji u Zagrebu. U svezi s time je dao intervju sarajevskoj tjednoj reviji VEN, Zatočene bosanske starine. Intervjuom je pobudio je veliko zanimanje javnosti u SR BiH i šire, ali su starine sutješkog i drugih samostana ostale i dalje u Zagrebu. Pokazalo se da je to bilo dobro, zbog velikosrpske i velikobošnjačke agresije i njihova okrutnog uništavanja tragova kršćanstva. Bio je vrstan poznavatelj toponima okolice Kraljeve Sutjeske. Istraživao je arhiv sutješkog samostana 1957. godine. Prikupio je i tablično popisao imena svih gvardijana franjevačkog samostana sv.Ive u Kr.Sutjesci od 1524. do 1955.godine. Mnoge druge Aždajićeve povijesne pribilješke ostale su u rukopisu. Bio je dobar poznavalac numizmatike. radio na zbližavanju ljudi svih nacija. Umro je 1981. u 53. godini života.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Sutješki vjesnik Mišo Šain, Sjećanje na Kraljevu Sutjesku 20. stoljeća (II), Kr.Sutjeska, dne 02. listopada 2009.godine , objavljeno 30. siječnja 2010. (preuzeto 11. prosinca 2018.)
  2. Prema dopisu od 13. travnja 1962., na kojem je potpisan Šefik Bešlagić