Kristian Novak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kristian Novak
Puno ime Kristian Novak
Rođenje 14. svibnja 1979.
Baden-Baden
Zanimanje sveučilišni profesor, književnik
Književne vrste roman
Književni period suvremena hrvatska književnost, stvarnosna proza

Kristian Novak (Baden-Baden, Njemačka, 14. svibnja 1979.), hrvatski književnik i jezikoslovac, profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Dvostruki je dobitnik nagrade Tportala za roman godine (2014. i 2017.), književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski te Nagrade Fran Galović.

Životopis[uredi VE | uredi]

Potječe iz međimurske obitelji koja je radila u Njemačkoj. Otac je bio inženjer u Mercedes Benzu, a majka radila u tvornici Salamander Bund. Osnovnu školu pohađa u Vrhovljanu, kamo se obitelj smjestila nakon očeve smrti. Gimnaziju polazi u Čakovcu. Pravni fakultet u Zagrebu upisuje 1997., no napušta ga kako bi mogao studirati humanistička područja. Iduće godine upisuje germanistiku i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[1]

Tokom studija počinje raditi na svom prvom romanu o međimurskim studentima u Zagrebu. Roman će pod naslovom "Obješeni" biti objavljen 2005 u Čakovcu. Diplomirao je 2005. te ubrzo počeo raditi na Odsjeku za germanistiku. Doktorirao je 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Filozofski fakultet u Rijeci prelazi 2012. U razdoblju od 1998. do 2009. je reprezentativac Hrvatske u karateu, osvajač više europskih i svjetskih medalja te stipendist i kategorizirani vrhunski sportaš HOO-a.

Pažnju kritike privukao je drugim romanom “Črna mati zemla” (2013.), koji je preveden na više stranih jezika. Glavna radnja prati mladog zagrebačkog pisca međimurskih korijena. U oba romana je ukomponirao međimursku kajkavicu.[2] Novakov treći roman “Ciganin, ali najljepši” (2016.) je osvojio književnu nagradu Ksaver Šandor Gjalski kao najbolje prozno ostvarenje. Riječ je o romanu širokokg zamaha, s okosnicom u lokalnom stanovništvu i Romima u Međimurju, ali i znatno širim spektrom društvenih pojava, biografija i kulturnih krugova kojima se bavi. Ima elemente kriminalističkog žanra, a čitatelj saznaje priču od četiriju pripovjedača.[3]

Autor je sociolingvističke studije "Višejezičnost i kolektivni identiteti iliraca" (2012). Mladenačka poezija mu je uvrštena u Antologiju međimurske mlade lirike (2011).

Izvori[uredi VE | uredi]