Krunoslav Cigoj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Krunoslav Cigoj
Krunoslav Cigoj.JPG
Rođen/a30. ožujka 1949.
Umro/umrla27. kolovoza 2015.
Žanr/oviopera, opereta
Zanimanjeoperni i koncertni pjevač
AngažmanOpera HNK u Zagrebu

Krunoslav Cigoj (Zagreb, 30. ožujka 1949. – Zagreb, 27. kolovoza 2015.) bio je hrvatski pjevač (tenor), operni i operetni redatelj te diplomat.[1][2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Pjevanje je učio kod Miroslava Lunzera u Zagrebu i na Konzervatoriju u Beču. Na opernoj pozornici debitirao je 1967. u Splitu ulogom Ernesta u operi Don Pasquale Gaetana Donizettija. Dvije godine poslije započeo je i uspješnu međunarodnu karijeru nastupivši u bečkoj Narodnoj operi (njem. Volksoper Wien) kao Nemorino u još jednoj poznatoj Donizettijevoj komičnoj operiLjubavnom napitku. Od 1973. bio je stalni gost Opere zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta, a jednako je uspješno nastupao i u drugim opernim kućama te pjevao na koncertima. Isticao se i kao interpret Lieda i šansone,[1] a osobito se proslavio vrhunskim izvedbama poznatih lirskih tenorskih uloga: kao pjevač naglašene muzikalnosti s velikim smislom za interpretaciju i karakterizaciju likova, bio je izvrsni Hoffmann u Offenbachovim Hoffmannovim pričama, Alfredo u Verdijevoj Tavijati, Almaviva u Rossinijevu Seviljskom brijaču te Rodolfo i Pinkerton u Puccinijevim operama La bohème i Madama Butterfly.[1][3]

Kod najšire je publike veliku popularnost stekao snimkama i izvedbama popularnih talijanskih kancona,[4] a često je nastupao i na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini.[3]

Bio je počasni član Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika,[5] a po završetku pjevačke karijere posvetio se režiranju opernih predstava i kulturnoj diplomaciji. Radio je i kao profesionalni diplomat:[1][6] bio je savjetnik za kulturu i obrazovanje u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sarajevu.[2]

Diskografija (izbor)[uredi | uredi kôd]

  • 1971. – Kruno Cigoj – Der Welt jüngster Opern-Tenor, Metronome ‎KMLP 304
  • 1977. – Najljepše melodije svijeta, Jugoton LSVG-8
  • 1989. – Krunoslav Cigoj – Moja Croatia u pjesmi, Jugoton ‎– UCAY 710

Ostalo[uredi | uredi kôd]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d LZMK / Proleksis enciklopedija: Cigoj, Krunoslav, pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  2. a b c Nacional.hr – Nina Ožegović: »Sjaj i bijeda atašea kulture«, pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  3. a b Kovačević, Krešimir (gl. ur.): Leksikon jugoslavenske muzike, Zagreb: JLZ "Miroslav Krleža", 1984., sv. 1, str. 129
  4. LZMK / Hrvatska enciklopedija: Cigoj Krunoslav[neaktivna poveznica], pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  5. HDGU: počasni članoviInačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2016., pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  6. Telegram.hr – Preminuo je Krunoslav Cigoj, veliki i omiljeni hrvatski operni tenor, pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  7. HDGU: dobitnici nagrade Milka TrninaInačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2010., pristupljeno 28. kolovoza 2015.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]