Kućno računalo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Kućno računalo je naziv za vrstu računala koje je bilo popularno od kasnih 70-tih do sredine 90-tih godina 20. stoljeća, a glavna osobina ovih računala jest da su svi dijelovi strojovlja u jednom kućištu, dok za video izlaz (zaslon) obično se koristila televizija.

Povijest[uredi VE | uredi]

Pojavom računala iz MIT-ovog Lincon laboratorija LINC 1962. godine dovelo je do prve revolucije u razvoju računarstva u SAD-u, i u to vrijeme je bilo kompaktno računalo koje je moglo stati u ormariću od 6 stopa visoko i 20 cola duboko i koje je imalo je za to vrijeme dobre sposobnosti. Arhtektura i dizajn je bila otvorena i nije bila zaštićena nikakvim patentima, te je MIT vodio radne grupe u kojima su obučavali svakoga tko je htio kako napraviti svoj LINC.

Računalo LINC u kući Mary Allen Wilkes oko 1965. godine

Westinghouseov inžinjer Jim Suhterland je 1965. godine pokrenuo je pokusni projekt ECHO IV u cilju razmatranja korisnosti računarskog sistema unutar kuće, odnosno automatizacije pojedinih zadaća u domaćinstvu. Sutherland je skupio je razno sklopovlje koju je pronašao unutar tvrtke Westinghouse, i razvio je skup aplikacija koje su se koristile za: inventar, ostavljanje poruka, stvaranje kupovnih popisa, unesivanje recepata, praćenje temperature unutar kuće, upravljanje kućanskih strojeva te prognoziranje vremena. [1]. Prvo komercijalno kućno računalo Honeywell H316 na osnovi ideja iz ECHO IV proizvela je američka tvrtka Honeywell, 1969. godine sa cijenom od $10.000 doživjeo je potpuni neuspjeh na tržištu zbog cijene (cijena jedne kuće u to vrijeme) a i zbog toga što koncept nije bio široko prihvaćen.

Ponovni povratak[uredi VE | uredi]

Tijekom 70-tih godina 20. stoljeća na tržištima zapadnih zemalja došlo je do pojefitnjavanja i lakše dostupnosti elektronskih komponenti, te računalih komponenti tako da su hobijisti i amateri bili u stanju razviti svoje računalo rabeći diskretne komponente kao što su trazistori, bitslice, ili TTL kola kao porodica TTL kola 74LS. U svakom slučaju osobe koje su koristile ovim komponentima morali su stvoriti računalo iz temelja, tj. razviti svoju arhitetkuru, razviti obradničku jedinicu, napisati mikroprogram itd. Pojavom mikroobradnika u kasnim 1960-tim najavilo je novo doba za računarstvo. Iako su prvi mikroobradnici bili rabljeni za američki svemirski program i vojne svrhe, nije trebalo dugo vremena do pojave privih komericijalnih mikroobradnika u ranim 1970-tim kao recimo pojava Intel 4004 (4-bitnog), te godinu dana kasnije Intela 8008 koji je bio produžetak Intela 4004, no prvi bolji i sposobniji mikrobradnik bio je Intel 8080 koji se pojavio na tržišitu 1974. godine. Pojavom Intela 8080 nastao je zaokret na tržištu, gdje su konstruktori i dizajeri mogli napraviti sustave s manje perifernih kola. Iste godine 1974. na tržište izlazi Motorola 6800, godinu poslje MOS 6502 koji je bio dizajniran na istoj arhitetkuri kao Motorola 6800. Odlaskom dijela konstruktorskog tima iz Intela stvara se tvrtka Zilog, i 1976. godine na tržište izlazi mikroobradnik Zilog Z80 koji je bio bit kompatibilan s Intelom 8080, no imao je jednostavniju strukturu i zahtjevao je manje perifernih krugova za stvaranje računalnog sustava. Pojavom MOS 6502 i Ziloga Z80 na tržište stvoreni su temelji za stvaranje kućnih računala, jer ova dva mikroobradnika imala su dobar odnos cijene i performanse.

Novi val[uredi VE | uredi]

Nakon dugog izbivanja s tržišta kao pojam, prva kućna računala su velikim mahom počela izlaziti od 1977. godine na tržištu SAD-a : Commodore PET, Apple II, Tandy Radio Shack TRS-80. Ova računala su se prodavala u robnim kućama i specijaliziranim trgovinama elektronike i nisu zahtjevali da krajni korisnik zalemi dijelove i sastavi ostale komponente da bi dobili radni sistem. Ovaj val nastao je pojavom jefinih 8-bitnih mikroobradnika: Zilog Z80 i MOS 6502, a i zbog drugih napredaka u industriji elektronike široke potrošnje.

Prva kućna računala imala su jednostavne tehničke sposnobnosti i nedostatak programske podrške. Korisnici su u nedostatku programske podrške stvarali svoje programe preko ugrađenog BASIC prevoditelja ili korištenjem nekog drugog programskog jezika. Za mnoge korisnike ovo je bilo iznad njihovih mogućnosti, iako su se sistemi reklamirali da imaju neograničene mogućnosti koje su samo ograničene maštom njihovih korisnika. Tako da su mnoga kućna računala korištena većinom za igranje video igara, i za poneke jednostavne zadatke kao uređivanje znakova, pohranu jednostavnih datoteka i tablično računanje.

Commodore PET 2001

Kućna računala stvorila su cijela nova tržišta za vanjske jednice, dodatke, programsku podršku te je pokrenula veliku izdavačku industriju preko kojih su se izdavali razni časopisi i knjige. Kućna računala su tako pokrenula mikroobradničku revoluciju, i doveli su do razvijanja i uvođenja osobnih računala na tržište, isto tako u mnogim zapadnim kapitalističkim zemljama tog vremena su pokrenule i računalne mreže preko kojih su korisnici mogli priključiti, razmjenjivati podatke, kupovati usluge i programsku podršku.

Nedugo nakon pojave Commodore PETa, Apple II, i Tandy TRS-80 tijekom 1979. i 1980. godine na tržistu su se pojavila mnoga nova računala: Atari 400/800 (1979.), Sharp MZ 80K (1979.), TI 99/4 (1979.), Sinclar ZX80 (1980.) Poslje 1981. nasta je navala novih strojeva i tvrtki koje su htjele uzeti dio tržišnog kolača, i tako su nastale mnogi nekompatibilni strojevi koji su imali različite sposobnosti.

Slika iz 1980-tih: djeca igraju Paperboy na Amstradu CPC 464
Commodore 64

Zbog velikog broja različitih strojeva, programska podrška za manje popularne proizvođaće nije bila dostatna tako da su mnogi nestali u razdoblju oko 1983. i 1984. godine. Neke tvrtke i programske kuće vidjele su da je standardizacija bio ključ koji je nedostajao kod mnogih kućnih računala koja su se pravila prema cijeni. Tako da su mnogi proizvođaći rabili svoja riješenja oko perifernih jedinica, operacijskih sustava i drugog. U pogledu standardizacije u Japanu razni proizvođaći su se udružili s tvrtkom Microsoft i tako su stvorili standard MSX za 8-bitna kućna računala.


Primjer MSX računala: Sony Model HitBit-10-P

Standard MSX nije dugo trajao jer kada su računala izašla na tržište pojavili su se prekasno 1984. i na zapadnim tržištima nisu napravili puno pomaka zbog popularnosti računala Sinclair, Amstrad i Commodore. Isto tako IBM PC računala započela svoj ulazak u domaćinstva tijekom sredine 80-tih, te sa svojom bogatom ponudom softvera doslovce pregazila kućna računala.

Nestanak[uredi VE | uredi]

Pojavom sposobnijih 16 i 32-bitnih IBM PC-a i njihovih klonova krajem 80-tih godina 20. stoljeća, te pojavom 16 i 32-bitnih igračih konzola dovelo je do brzog nestanka kućnih računala. Cijena novih IBM PC sustava na zapadnim razvijenim tržištima bila je pristupačna, i prema perforansama, programskog podršci zadovoljavali su mnoge zahtjeve. Tim više tijekom ranih godina 90-tih godina 20. stoljeća pojavom širokopojasne međumreže, kućna računala su u potpunosti nestala kao osnovno računarsko sredstvo u domovima.

Tehnologija[uredi VE | uredi]

Svojstva[uredi VE | uredi]

Kućna računala imala su sljedeća svojstva:

Revolucija kućnih računala i utjecaj na ekonomiju[uredi VE | uredi]

Predstavnici[uredi VE | uredi]

1970-te[uredi VE | uredi]

Dobro opremljeni Tandy Color Computer 3
  • 1979: Atari 400,Atari 800, prva kućna računala s posebnim integrirarim krugovima za grafiku i zvuk
  • 1979: Ti-99/4, prvo 16-bitno kućno računalo

1980-te[uredi VE | uredi]

Vrela[uredi VE | uredi]