Prijeđi na sadržaj

Kulturni krajolik

Izvor: Wikipedija
Mužilovčica, ruralni kulturni krajolik Lonjskog polja

Kulturni krajolik je pojam koji se koristi u geografiji, ekologiji i studijima baštine, a opisuje simbiozu ljudskih djelatnosti i okoliša. Prema Vijeću svjetske baštine pojam „kulturni krajolik” obuhvaća raznolikost vidljivih posljedica međudjelovanja čovječanstva i njegova prirodna okoliša (kao što je npr. prirodna baština).[1] Prema Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske kulturni krajolici su „vrsta nepokretnog kulturnog dobra koje sadržava povijesno karakteristične strukture što svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, a predstavljaju zajedničko djelo čovjeka i prirode, ilustrirajući razvitak zajednice i pripadajućeg teritorija kroz povijest.”[2]

Terase rižinih polja filipinskih Kordiljera je kulturni krajolik koji je prepoznat kao UNESCO-va svjetska baština

Postoji velika raznolikost krajolika koji predstavljaju različite krajeve svijeta. Kao spojevi prirode i čovječanstva, oni izražavaju "dug i intiman odnos između ljudi i njihovog prirodnog okoliša".[1]

Određena mjesta odražavaju specifične tehnike korištenja zemljišta koje jamče i održavaju biološku raznolikost. Druga, u svijesti zajednica povezana sa snažnim uvjerenjima te umjetničkim iskazima i običajima, utjelovljuju duhovni odnos ljudi s prirodom. Do danas je 121 mjesto, od kojih je 6 prekograničnih, uvršteno na popis svjetske baštine kao kulturni krajolici.[1]

UNESCO prepoznaje tri vrsteː

  • kontinuirani krajolik je onaj koji zadržava aktivnu društvenu ulogu u suvremenom društvu usko povezanu s tradicionalnim načinom života i u kojem je evolucijski proces još uvijek u tijeku.
  • reliktni (ili fosilni) krajolik je onaj u kojem je evolucijski proces završio u nekom trenutku u prošlosti, bilo naglo ili tijekom određenog razdoblja.
  • asocijativni kulturni krajolik je krajolik snažnih religijskih, umjetničkih ili kulturnih ispreplitanja prirodnih elemenata.[1]

Kulturni krajolici u Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

Republika Hrvatska posjeduje različite vrste kulturnih krajolika, koji su važna sastavnica i nositelj njezina prostorna identiteta. Prema vrstama prisutni su: namjerno oblikovani (parkovi, perivoji, vrtovi, planski oblikovana urbana područja, industrijski, turistički, rekreacijski i slični), organski razvijeni (seoski, gradski, morski…) i asocijativni kulturni krajolici.[2]

U mnogim područjima Hrvatske postoje povijesni kulturni krajolici u kojima su još očuvani tradicionalni prostorni odnosi, povijesni uzorci i način korištenja (ruralni krajolici Lonjskog polja, Žumberka, središnje Istre, kraških polja Dinarida, Gorskog kotara, doline Neretve, pojedinih dijelova obalnog područja, pučinskih otoka i dr).[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 4 Kulturni krajolici na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  2. 1 2 3 Kulturni krajolik na službenim stranicama Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Pristupljeno 9. studenoga 2025.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.