Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014. koje se održalo u Brazilu započele su sredinom 2011., a završile su krajem 2013. godine. U završnicu prvenstva ušlo je 32 momčadi, s automatski kvalificiranim Brazilom kao domaćinom. Za preostalo 31 mjesto borilo se ukupno 207 momčadi u 6 konfederacija.
U europskom dijelu kvalifikacija 53 reprezentacije podijeljene su u devet skupina. U svakoj je skupini po šest momčadi, osim zadnje skupine gdje je pet momčadi. Prvoplasirana momčad iz svake skupine prošla je izravno u završnicu, dok se osam najboljih drugoplasiranih momčadi doigravalo za prolazak na turnir.
Od 53 članice CAF-a, njih 52 prijavilo se za kvalifikacije, sve osim Mauritanije. Africi je dodijeljeno pet mjesta za Svjetsko prvenstvo. Format afričkih kvalifikacija sastoji se od deset skupina po četiri momčadi. Prije toga 24 niže rangirane momčadi doigravale su se za prolazak u natjecanje po skupinama. Nakon odigranih utakmica u skupinama deset prvoplasiranih momčadi igralo je međusobno za mjesto na prvenstvu.
Brazil se, kao domaćin, automatski kvalificirao za Svjetsko prvenstvo. Preostalih devet momčadi iz Južne Amerike susreću se u jednoj zajedničkoj skupini, u istom formatu kao i prethodna četiri kvalifikacijska ciklusa. Četiri momčadi na vrhu skupine išle su direktno u Brazil, dok se petoplasirana momčad doigravala za prvenstvo s petom momčadi Azije.
U Brazilu je Azija imala četiri od mogućih pet predstavnika. S istim formatom kao u prošlim kvalifikacijama, prvi i drugi krug namijenjeni su za lošije rangirane momčadi AFC-a. Treći je krug, zapravo, natjecanje po skupinama s pet grupa po 4 momčadi. Prve dvije momčadi iz svake skupine išle su dalje u odlučujući dio kvalifikacija.
Četvrti je krug najvažniji dio azijskog dijela kvalifikacija i on je određivao putnike u Brazil. Sastojao se od dvije skupine s pet reprezentacija. Prve dvije momčadi iz svake skupine prošle su izravno na Svjetsko prvenstvo, dok su dvije trećeplasirane momčadi igrale međusobno dvije utakmice. Ukupni pobjednik iz ta dva sureta, Jordan, igrao je interkontinentalno doigravanje s petom momčadi Južne Amerike, Urugvajem.
U izmijenjenom formatu od onog iz 2010. kvalifikacije u CONCACAF-u sastojale su se od četiri kruga. U prvom krugu niže rangirane reprezentacije doigravale su se za drugi krug gdje je bilo šest skupina po četiri momčadi. Šest prvoplasiranih momčadi pridružilo se najjačim reprezentacijama CONCACAF-a u tri skupine po četiri momčadi.
Pobjednici skupina i drugoplasirane momčadi prošle su u zajedničku skupinu od šest reprezentacija, popularno zvanu: "Heksagonal". Odatle su prve tri momčadi prošle izravno na Svjetsko prvenstvo, dok je četvrtoplasirani Meksiko igrao u interkontinentalnom doigravanju s prvakom Oceanije, Novim Zelandom.
Zadnji krug kvalifikacija u Oceaniji sadržavao je četiri najbolje momčadi s OFC Kupa nacija 2012. u jednoj zajedničkoj skupini gdje sve momčadi igraju međusobno po dvije utakmice, kod kuće i u gostima. Prije toga postojale su samo kvalifikacije za Kup nacija u kojima su sudjelovale naslabije momčadi iz Oceanije. Pobjednik skupine Novi Zeland susreo se s četvrtoplasiranom momčadi iz skupine CONCACAF-a, Meksikom za prolaz u završnicu.