László Balla (1927.-2009.)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

László Balla (Veliki Bečkerek, 10. srpnja 1918. - Subotica, 10. kolovoza 2009.) je bio vojvođanski građevinski inženjer, plivač, diplomat i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Velikom Bečkereku 10. srpnja 1918. godine. U V. Bečkereku išao je u osnovnu i srednju školu. Fakultet je pohađao u Beogradu i Budimpešti. Od 1936. do 1940. u Beogradu studirao je na Tehničkom fakultetu u Beogradu. Već onda se isticao visokom ulogom u svojoj narodnoj zajednici. Bio je potpredsjednik beogradskog Udruženja mađarskih studenata Bolyai Farkas. Diplomirao je 1943. u Budimpešti na Tehničkom sveučilištu Jozsef Nandor.

Športska karijera[uredi VE | uredi]

Kao športaš bio je izvrsni plivač. Bio je jednim od najbržih plilvača u Europi. Još u Kraljevini Jugoslaviji bio je 1938. godine državnim prvakom na 1500 metara. Od tada do 1940., do završetka studija u Beogradu, bio je plivačke reprezentacije Jugoslavije. Te je godine na europskim ljestvicama najboljih plivača bio peti plivač u disciplini na 1500 metara.

Natjecateljskim se plivanjem se bavio do duboke starosti. Sudjelovao je redovito na skoro svim plivačkim maratonima i inim natjecanjima, kako u tuzemstvu, tako i inozemstvu.

Prosvjetna karijera[uredi VE | uredi]

Nakon studija bio je inženjerom u budimpeštanskom projektantskom uredu Gyula Gottwald. Poslije rata bio je opet u rodnom gradu gdje je predavao u Tehničkoj školi od 1945. do 1947. godine. I onda je bio visokim dužnosnikom zajednice Mađara. Obnašao je istovremeno dužnost tajnika Mađarske kulturne zajednice u Zrenjaninu. Poslije je otišao u Suboticu u kojoj živi od 1947. godine. Ondje su ga postavili za direktora Srednje građevinske škole gdje je radio sve do 1959. godine. Njegova je velika zasluga što je prva ogledna škola u Srbiji 1950-ih bila subotička Srednja tehnička škola. Njegov veliki prosvjetni rad dao mu je mjesto u Prosvjetnom savjetu Jugoslavije.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Od 1958. godine djelatnije se uključio u politiku. Kao političar bavio se pitanjim razvitka. Bio je zastupnikom u Skupštini Vojvodine od 1958. do 1962. godine. Opet je bio visokim "drugim čovjekom" i u svojoj izbornoj jedinici. Potpredsjedavao je Narodnim odborom sreza Subotice od 1960. do 1963. godine. To je vrijeme bio iskoristio za napredak svog grada. Mnogo je pridonio tome da se osnuje i izgradi đački internat, zatim Viša građevinska, Strojarska i Elektrotehnička škola, Ekonomski fakultet te brojne osnovne i srednje stručne škole diljem sreza koji je zastupao. Osim prosvjetnih objekata, pridonio je da se izgradila nova zgrada općine, Centra za socijalni rad i Paulinuma. Poslije mandata u Narodnom odboru, od 1963. do 1967. godine. bio je predsjedavao Socijalističkim savezom radnog naroda u Subotici. Također je u istom razdoblju bio narodnim zastupnikom u Skupštini Srbije. Osim toga, u istom razdoblju obnašao je dužnost predsjednika skupštinskog odbora za urbanizam i komunalna pitanja. To je razdoblje iskoristio da je pridonio da se u Subotici izgradi Gradska bolnica i sudska zgrada.

Diplomatska karijera[uredi VE | uredi]

Poslije se okrenuo diplomatskoj karijeri. 1969. godine počela je njegova diplomatska karijera. Bio je veleposlanikom SFRJ u Iranu do 1973. godine. Bio je prvi Mađar u SFRJ koji je bio akreditirani veleposlanik.

Nakon boravka u Iranu bio je načelniom Odjela za sjevernu Afriku i Bliski istok u Sekretarijatu za vanjske poslove Jugoslavije u Beogradu. 1977. je godine ponovo veleposlanik, Pokrivao je države Ganu, Togo, Liberiju i Benin. Dužnost je obnašao do 1981. godine. Njegova toplota u komunikaciji i ljubaznost pridonijela je intenziviranju bilateralnih odnosa i vanjskotrgovinske razmjene gdje god je djelovao. Zbog kvalitete svog rada davalo mu se pripremiti posjete predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu na najvišoj međudržavnoj razini. Za taj su ga rad hvalili, davali mu priznanja, pohvale i odlikovanja, kako domaća, tako i inozemna.

Razvojni rad[uredi VE | uredi]

Od 1982. do 1984. godine bio je direktorom Centra za tehnološki i društveni progres u Novom Sadu.

I kad se umirovio nije stao s radom. Bavio se razvitkom novih tehnologija i metodama istraživanja budućnosti. Na subotičkom Radničkom sveučilištu vodio je Tribinu 2001. od 1984. do 1989. godine.

Zapisi[uredi VE | uredi]

Za tjednik Hét Nap i časopise Híd i Rukovet pisao je svoje zapise koji su bili iz raznih područja.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Dobio je brojna visoka državna odličja, priznanja i nagrade. Ističe se Orden rada sa zlatnim vijencem 1961. godine. Republika Mađarska dodijelila mu je Časnički križ ordena za zasluge 2007. godine.

Priznanje je dobio i u Subotici u kojoj je dugo godina radio. Još 1962. dobio je Oktobarsku nagradu grada Subotice. Proglašen je za počasnog građanina Subotice 2004. godine.

Uvršten je u sto športaša vijeka u Subotici. Rezultati su objavljeni u knjizi 100 sportista veka Subotice 1900-2000.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • (srpski) (mađarski) Subotica.info Utolsó útjára kísérték Balla Lászlót - Govor gradnonačelnika na današnjoj komemoraciji, 13. kolovoza 2009., info: Tomo Margareta
  • (srpski) RT Vojvodine Preminuo počasni građanin Subotice Laslo Bala, 10. kolovoza 2009.