Lazar Mamula

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lazar Mamula
Lazarus Freiherr von Mamula.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 22. svibnja 1795.
Mjesto rođenja Gomirje, Hrvatska
Datum smrti 17. siječnja 1878.
Mjesto smrti Beč, Austrija
Nacionalnost Srbin
Puno ime Lazarus Freiherr von Mamula
Titule Barun
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1815. – 1865.
Čin Feldzeugmeister K.u.k. Feldzeugmeister.png
Vojska Flag of the Habsburg Monarchy.svg Vojska Austrijskog Carstva
Rod vojske Kopnena vojska
Jedinice Carsko-kraljevski korpus
Štajersko-hrvatski vojni korpus
Odlikovanja Ord.MariaTeresa-CAV.png Ord.Leopold.PNG

Lazar Mamula (njem.: Lazarus Freiherr von Mamula) (Gomirje 22. svibnja 1795. - Beč, Austrija, 17. siječnja 1878.), hrvatski barun, feldzeugmeister (general topništva) Vojske Austrijskog Carstva i namjesnik za Dalmaciju.

Životopis[uredi VE | uredi]

Barun general topništva Lazar Mamula je rođen 22. svibnja 1795. u Gomirju, u blizini grada Vrbovsko. U Beču je završio inženjerijsku vojnu akademiju, te je 1815. godine kao kadett-feldwebel (kadet) stupio u "Carsko-kraljevski korpus" u Beču, a kasnije u Zadru i Karlovcu. Sudjelovao je u vojnim pohodima na Padovu, Mantovu i Siciliju. Barun Mamula je postupno napredovao u službi sve do 1831. godine, kada mu je dodijeljen čin hauptmanna (satnik). Od 1831. do 1839. godine, barun Mamula se istaknuo u utvrđivanju Splita, Visa i Hvara, te izgradnjom pograničnih utvrda u Tirolu, oko Comorna i u okolici Innsbrucka. Barunu Mamuli je 1841. godine dodijeljen čin majora (bojnik), a 1848. čin obersta (pukovnik). Ban Josip Jelačić je imenovao baruna Mamulu rukovoditeljem "Glavnog vojnog stožera Austrijskog Carstva" u Hrvatskoj, te je među inim branio granicu od Mađara. Pod zapovjedništvom podmaršala Franza Dahlena von Orlaburga sudjelovao je u ratu protiv Mađara, a u prosincu 1848. objedinio je "Štajersko-hrvatski vojni korpus" sa kojim se borio na području između Drave i Dunava. Spriječio je prodor Mađara u Slavoniju i Srijem tako što je 1849. napredovao do Osijeka i Petrovaradina, zatvorivši obje tvrđave, a k tomu je odbio napade na Srijemsku Kamenicu i Srijemske Karlovce. Zbog tih je zasluga 1849. dobio Viteški križ Reda Marije Terezije i Viteški križ Leopoldova reda, te naslov baruna. Ruski car Nikola I. ga je odlikovao Ordenom svete Ane II. reda. Od cara Franje Josipa I. dobio je 1850. godine čin generalmajora (general-bojnik), a 1853. čin feldmarschalleutnanta (podmaršal). Car Franjo Josip I. je imenovao baruna Mamulu, 1857. godine, zapovjednikom Dalmacije, 1859. namjesnikom za Dalmaciju, a 1865. mu je dodijelio čin feldzeugmeistera (general topništva).[1][2]

1858. godine, barun Mamula je osnovao fondaciju "Dalmatinski invalidi" sa početnim kapitalom od 20.000 fiorina.[2] 1867. godine barun Mamula je dao izgraditi pravoslavnu Crkvu Sv. Georgija u Ogulinu. Zvona crkvi darovao je sam car Franjo Josip I., dok je ikonostas crkvi poklonio barun Mamula.[3] Barun Mamula je umro u Beču 12. siječnja 1878. godine.[1][2]

Činovi[uredi VE | uredi]

  • K.u.k. Kadett 1908-14.png čin Kadett-feldwebel (kadet-narednik) dodijeljen 1815. godine.
  • K.u.k. Hauptmann der Infanterie.png čin Hauptmann (satnik) dodijeljen 1831. godine.
  • K.u.k. Major.png čin Major (bojnik) dodijeljen 1841. godine.
  • K.u.k. Oberst.png čin Oberst (pukovnik) dodijeljen 1848. godine.
  • K.u.k. Generalmajor.png čin Generalmajor (general-bojnik) dodijeljen 1850. godine.
  • K.u.k. Feldmarschalleutnant.png čin Feldmarschalleutnant (podmaršal) dodijeljen 1853. godine.
  • K.u.k. Feldzeugmeister.png čin Feldzeugmeister (general topništva) dodijeljen 1865. godine.

Odličja[uredi VE | uredi]

Austrijsko Carstvo[uredi VE | uredi]

Rusko Carstvo[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 HR-DAZG-846 Mamula Lazar. Državni arhiv u Zagrebu (29 listopada 2008.), preuzeto 10. prosinac 2013.
  2. 2,0 2,1 2,2 Pavao Jerolimov (26 svibnja 2009.). Lazar Mamula. Zadarski list, preuzeto 10. prosinac 2013.
  3. Pravoslavna Crkva Sv. Georgija. Grad Ogulin, preuzeto 10. prosinac 2013.