Lazar Merković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lazar Merković
Puno ime Lazar Merković
Rođenje Subotica, 14. lipnja 1926.
Smrt 30. listopada 2016.
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1957. - 2016.
Književne vrste romani, pjesme, kronike

Lazar Merković (Subotica, 14. lipnja 1926. - 30. listopada 2016.)[1] je hrvatski književnik iz Bačke u autonomnoj pokrajini Vojvodini u Republici Srbiji. Pored toga što je poznat kao književnik, poznat je i kao prevoditelj, publicist, leksikograf, književni kritičar, novinar[2] te utemeljitelj i višegodišnji glavni i odgovorni urednik Radija Subotice i književnog časopisa "Rukovet".

Bio je šnajderski kalfa u Drugome svjetskom ratu. Zbog uvijek duže lijeve strane zaradio kompletnu odjeću u Koncentracijskom logoru Dachau.[1]

Novinarski rad[uredi VE | uredi]

Bio je novinar Radio Jugoslavije.[1] Bio je prvi glavni urednik Radio-Subotice za program na «"srpsko-hrvatskom» jeziku i jednim od prvih osnivača Radio-Subotice. Autor je projekta uredništva i savjetnik Hrvatskog uredništva Radio-Subotice 1998. godine. Surađivao sa Subotičkim novinama i Žigom.[1]

Bio je predsjednik uređivačkog odbora Klasja naših ravni, časopisa Matice hrvatske iz Subotice.

Književni rad[uredi VE | uredi]

U književnom radu, poznat je kao pjesnik (tri zbirke pjesama) i romanopisac (dva romana), pet zbirka priča, dvije monografije[2] te eseja. Pripada subotičkom književnom krugu[3] pisaca na hrvatskom jeziku. Njegov roman Put dug pet života je prvi roman iz redova mlađih pisaca Subotičkog književnog kruga.[3]

Prvi njegov književni rad je bio 1943. godine. Bio je to prijevod na mađarski. Objavio ga je - u policijskoj postaji u Subotici.[2]

Novinarem je postao nakon Drugog svjetskog rata. Tome je pripomogla činjenica što mu je trebala jedna njegova pjesma biti objavljena u Beogradu. Kad je to doznao hrvatski kulturni djelatnik iz Bačke Balint Vujkov, Merkovića je stavio za stol i rekao mu "Ti si sada novinar Hrvatske riječi." [2] 6. travnja 1946. je objavio svoj prvi članak za taj list, za kojeg je pisao sve do kasne životne dobi.[2]

Bilježio je kroniku Subotice od zapisa prvih franjevaca pa do sindikalnih proglasa.[1] Autor je bibliografskih svezaka i Kronologije – Dogodilo se na današnji dan na INFO kanalu Kabelske televizije (koji je išao od od 1. siječnja 1996.) te na Radio Subotici od 1998. godine.

Utemeljio je nakladničke edicije Osvit i Zenit.[2][1]

U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.[3] Svojim djelima je ušao u antologiju hrvatskog pjesništva druge polovice 20. stoljeća sastavljača prof.dr. Stijepa Mijovića Kočana, "Skupljena baština".
Također, njegova djela su mu izborila mjesto u antologijama proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

U navedene opuse mu nije ušao roman U ime pravde kojeg je napisao 1957., ali ga je objavio tek 2008.. Rečeni roman s obzirom na njegov sadržaj (mladić koji iz ideala pristupa uoči drugog svjetskog rata komunističkom pokretu, a poslije mu se iluzije razbijaju) i vrijeme kad je bio dovršen pripada vrsti djela koje su bila vrlo provokativna za ondašnje jugoslavenske vlasti. U prevoditeljskom radu, preveo je s mađarskog mnoštvo knjiga, njih šezdesetak te preko 1200 raznoraznih radova: pjesama, pripovjedaka, eseja, rasprava i 40 kazališnih komada.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Nije bio miljenik ni nacistima ni komunistima ("ni nacoši ni komeništi"), stekao je zaslužena društvena priznanja.[1] Dobio je brojne domaće i inozemne nagrade.[2]

  • 2009.: Red Danice hrvatske za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji[4]
  • Nositelj je zvanja «Počasnog građanina Subotice» [1]
  • kolajna Malog križa Republike Mađarske[1] za dugogodišnje prevoditeljstvo i istaknutu ulogu u posredovanju između vojvođanske i mađarske književnosti iz matične zemlje
  • Dobitnik je i više uglednih književnih nagrada.
  • nagrada Pro urbe[1] 1996.
  • Dani Balinta Vujkova, 2008., nagrada za životno djelo na području književnosti [5]
  • predložen je 2010. godine za dobivanje priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi (povjerenstov nije prihvatilo prijedlog)
  • nagrada Dr Ferenc Bodrogvári[1]
  • Priznanje „Dr. Josip Andrić“ 2013.[6]

"Gradeći sve vrijeme duhovne institucije rodnog mu grada, Lazar Merković istodobno je i sam prerastao u instituciju, svrstavajući se u red s Kosztolányijem, Csáthom, Raičkovićem, Vujkovim ili Poljakovićem s kojima je, posredno ili neposredno, sve vrijeme bio u duhovnoj vezi." (maglocistac.rs) [1]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Put dug pet života, (roman), Subotica 1963.
  • Između dva pola, (pjesme) Subotica 1957.
  • Osame, (pjesme), Subotica 1988.
  • U ime pravde, (roman) - 2007.

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog) [7].

Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer.

Radovi o L. Merkoviću[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.

[8]

  • Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.[9]
  • Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija Osijek, 3.-4., 2008, 3.-474.
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 (srp.) Magločistač Magločistač: IN MEMORIAM: LAZAR MERKOVIĆ (1926. – 2016.), 30. listopada 2016. (pristupljeno 18. studenoga 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Radio Subotica Siniša Jurić: Lazar Merković: Književnik stjecajem okolnosti, 14. lipnja 2011., preuzeto 20. lipnja 2011.
  3. 3,0 3,1 3,2 Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, preuzeto 20. lipnja 2011.
  4. Narodne novine 121/2009. Odluka o odlikovanju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji (pristupljeno 8. svibnja 2017.)
  5. Radio-Subotica Sedmi «Dani Balinta Vujkova»
  6. Hrvatska zajednica proslavila svoj praznik i dodijelila priznanja zaslužnim Hrvatima, Glas ravnice 170 (2013), piše Katarina Čeliković
  7. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
  8. Antologija proze bunjevačkih Hrvata
  9. Antologija poezije bunjevačkih Hrvata

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]