Leboui

Izvor: Wikipedija
Lebujski ribari u Yoffu.

Leboui su (fra. Les Lébous, wolof. Réewi lebu yi) su nacionalna zajednica u Senegalu. Tradicionalno su ribari, a također i poljodjelci. Grupirani su oko Zelenog rta (Dakar), na kojem dolaze od prvog dolaska kolona u ovaj kraj.[1]

Govore jezik, koji, protivno onom što priznaju, nije izvorno jezik tog naroda.[2] Wolofski jezik je bio izvorno jezik Leboua.[3][4] Tako Wolofi u biti govore leboujskim jezikom.[5][6]

Leboui su danas većinom muslimani,[7] no očuvali su elemente iz svoje tradicionalne vjere.[8] Srodni narodi su Sereri, Wolofi i Toucouleri.

Zemljopisna razdioba[uredi | uredi kôd]

Prema popisu 1988. u Senegalu, Leboua je bilo 56.758, od ukupno 6.773.417 stanovnika, čime čine 0,8 % stanovništva.[9] Prema drugim izvorima, broj im je procijenjen na 90.000.[10]

Najviše ih je na Zelenom rtu, no općenito ih se može naći u priobalju između on les trouve sur tout le littoral entre la Petite-Côte i grada Saint-Louisa.

Poznati Leboui[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. (eng.) Berg, Elizabeth L; Wan, Ruth. Sénégal. Marshall Cavendish, 2009. ISBN 0-7614-4481-5. p 66
  2. (eng.) Shoup, John A. Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopaedia. ABC-CLIO, 2011. ISBN 1-59884-362-1. s 163
  3. (eng.) Falola, Toyin; Salm, Steven J. Urbanization and African cultures. Carolina Academic Press, 2005. ISBN 0-89089-558-9. s. 280
  4. (eng.) Ngom, Fallou. Wolof. Lincom, 2003. ISBN 3-89586-845-0. s. 2
  5. Ngom, Fallou. Wolof. Lincom, 2003. ISBN 3-89586-845-0. s. 2
  6. Falola, Toyin; Salm, Steven J. Urbanization and African cultures. Carolina Academic Press, 2005. ISBN 0-89089-558-9. s. 280
  7. James Stuart Olson, The peoples of Africa: an ethnohistorical dictionary, Greenwood Publishing Group,‎ 1996, 681 p. (ISBN 0313279187, online [1]), s. 331
  8. The Cosaan Foundation[neaktivna poveznica]
  9. Chiffres de la Division de la Statistique de Dakar cités dans Peuples du Sénégal, Éditions Sépia, 1996, s. 182
  10. C. Saglio, Sénégal, op. cit., s. 24

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Armand-Pierre Angrand, Les Lébous de la presqu'île du Cap-vert. Essai sur leur histoire et leurs coutumes, Dakar, Éd. La Maison du livre, 143 str.
  • Birahim Ba, La société lébu. La formation d’un peuple. La naissance d’un État, Dakar, Université de Dakar, 1972., 206 str. (Mémoire de Maîtrise)
  • Georges Balandier et Pierre Mercier, Particularisme et évolution : les pêcheurs Lébou (Sénégal), IFAN, Saint-Louis du Sénégal, 1952.
  • Adama Baytir Diop, La prise de position de la collectivité lebu en faveur du “oui” lors du référendum de 1958. Essai d’interprétation, Dakar, Université de Dakar, 1985., 51 str. (diplôme d’études approfondies)
  • Adama Baytir Diop, La communauté lebu face aux développement de la politique coloniale : la question des terrains de Dakar (1887-1958), Dakar, Université Cheikh Anta Diop, 1995., 277 str. (Thèse)
  • opsežnija bibliografija o Lebouima

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]