Lega Nord

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sjeverna liga za neovisnost Padanije
Predsjednik Umberto Bossi
Glavni tajnik Matteo Salvini
Osnovana 8. siječnja 1991.
Sjedište Milano
Država djelovanja Flag of Italy.svg Italija
Glasilo La Padania
Broj članova (2008.) 150.000
Ideologija antiglobalizacija, euroskepticizam, separatizam, nacionalizam, desni populizam
Politički položaj desnica
Dom poslanika Republike Italije
15 / 630
Senat
12 / 315
Europski parlament
5 / 73
Regionalne vlade
2 / 20
Službena stranica

Sjeverna liga za neovisnost Padanije (tal. Lega Nord per l'Indipendenza della Padania) skraćeno Sjeverna liga (tal. Lega Nord, LN) je parlamentarni, separatistički pokret u Italiji.

Politička stranka Lega Nord se od 1991. zauzima za nezavisnu Padaniju, odnosno šire područje doline rijeke Po, koja se nalazi na sjeveru zemlje "jer je Italija zemlja podijeljena na bogati sjever i siromašniji jug".[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Osnivanje i početak[uredi VE | uredi]

4. studenoga 1989. stvorena je pod imenom Pokret Sjeverna liga“ kao unija više stranaka sa sjevera Italije. Pokret ističe se u narednim godinama, kao jedan od najvažnijih u sjevernoj Italiji, što dovodi njihove kandidate na nekoliko lokalnih vlasti, od kojih je grad Milano, jedan od najznačajnijih poslovnih i financijskih središta Europske unije.

1992. godine, Sjeverna liga dobiva 80 mjesta u talijanskom parlamentu.

Zastava i Karta Padanije

Zastava Padanije
Zastava Padanije i stranke
Padanija na karti EU
Padanija unutar Italije

Koalicija sa desnicom[uredi VE | uredi]

Povodom izbora u ožujkom 1994., Sjeverna liga sklapa koaliciju s Silvijem Berlusconijem, koji je osnovao partiju pod nazivom Forza Italia, zajedno su formirali koaliciju desnog centra "Pol Slobode". Berlusconi međutim vodi dvije koalicije s kojim je stvorio vladu, jednu na sjeveru s Ligom, a drugu na jugu sa Nacionalnom Alijansom i Kršćansko-demokratskim centrom. Takvo stanje nestabilnosti vodi vrlo brzo do raspada koalicije i izlaska Lige iz vlade, koja nakon malo vremena pada.

Separatističke tenzije 1996.[uredi VE | uredi]

Tijekom izbora 1996., je Sjeverna liga kandidirala samostalno i osvojila rekordnih 10,4 % glasova u zemlji, što je značilo 87 poslanika. Ova odluka je kaznila novu Berlusconijevu koaliciju desnog centra i favorizovala pobjedu nove koalicije lijevog centra, pod nazivom L'Ulivo (hrv. Maslina), koju je predvodio Romano Prodi. Zbog jake podrške birača (30 % u Venetu, 25 % u Lombardiji), 15. rujna 1996., Sjeverna liga, je radikalizirala svoj položaj, predložila odcjepljenje sjeverne Italije (Padanije) i sazvala demonstracije duž rijeke Po, koje su se završile u Veneciji sa provokativnim proglasom neovisnosti Padanije s strane lidera Lige Umberta Bosija:

Wikicitati „Mi narodi Padanije svečano izjavljujemo: Savezna Republika Padanija je nezavisna i suverena. Nudimo, jedni drugima, uzajamno zalog naše živote, naša bogatstva i našu svetu čast.”
(Umberto Bosi, 15. rujna 1996.)

Nova koalicija sa desnicama[uredi VE | uredi]

U narednim izborima Liga je prolazila kroz stalan pad birača (2001. osvajajući 3,9 % glasova), što je primoralo stranku da se vrati u pogodbu s partijama desnog centra. Na izborima 2001., Liga je učestvovala na izborima u koaliciji "Kuća sloboda", koja je pobijedila izbore i formirala novu vladu.

Na europskim izborima 2004. i na regionalnim 2005., Liga se oporavila od naglog izbornog pada i dobila prvo 4,9 % (2004.) pa 5,6 % (2005.) ukupnih glasova.

Na nacionalnim izborima za Skupštinu 2006 godine, Liga je osvojila 4,5 % preferencija, iako će desničarska koalicija izgubiti te izbore. Na izborima 2008. Liga se predstavila u koaliciji s Narodom slobode i Pokretom za autonomiju Juga. Ovaj put dolazi do odlučnog porasta: 8,30 % glasova za Dom poslanika i 8,06 % za Senat.

Danas[uredi VE | uredi]

2010. na regionalnim izborima, Liga dobiva 35,5 % glasova u Venetu i ukupno više od 9% glasova na nacionalnom nivou. Dobiva unutar desničarske koalicije mjesta predsjednika Veneta i Pijemonta.

Trenutno, Sjeverna liga brani projekat fiskalnog federalizma i protivi se ratifikaciji Lisabonskog ugovora. Promovira borbu protiv imigracije u Italiji.

Poznata je po svojim anti-muslimanskim stavovima i bila je jedna od rijetkih stranaka u Italiji koja se protivila NATO bombardiranju Jugoslavije 1999., proglašenju neovisnosti Kosova od Srbije i učestvovanju Italije u NATO agresiji na Libiju. Interesantno je također što je predsjednik Lige u Europskom Parlamentu, Mario Borgecio povodom uhićenja generala Mladića, izjavio da za njega on nije ratni zločinac nego patriota, da je proces protiv njega političko nasilje i da su Srbi mogli zaustaviti prodiranje islama u Europu.[2]

Galerija[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]