James Rainwater
| James Rainwater | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 9. prosinca 1917. |
| Smrt | 31. svibnja 1986. (68 god.) Yonkers, New York, SAD |
| Državljanstvo | Amerikanac |
| Poznat(a) po | Model ljusaka ili asimetričnost atomske jezgre |
| Polje | Fizika |
| Institucija | Sveučilište Columbia u New Yorku, Projekt Manhattan |
| Alma mater | Kalifornijski tehnološki institut (Caltech) u Pasadeni, Sveučilište Columbia u New Yorku |
| Nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1975.) |
James Rainwater (Council, Idaho, SAD, 9. prosinca 1917. – Yonkers, New York, SAD, 31. svibnja 1986.), američki fizičar. Diplomirao (1939.) na Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltech) u Pasadenii na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je na Projektu Manhattan u izradi atomske bombe. Godine 1949. uobličio je teoriju prema kojoj nisu sve atomske jezgre kuglasta (sferna) oblika. Teoriju su pokusima provjerili Aage Niels Bohr i Ben Roy Mottelson te su za otkriće asimetričnosti atomskih jezgri sva trojica podijelili Nobelovu nagradu za fiziku (1975.).[1]
Podrobniji članak o temi: Atomska jezgra
Model ljusaka opisuje jezgru atoma kao da je izgrađena od međusobno neovisnih ljusaka protona i neutrona djelomično analognih ljuskama koje opisuju raspored elektrona u atomu. Razvila ga je M. Goeppert-Mayer (1949.). Stabilnost jezgre ovisi o broju nukleona, a najstabilnije su jezgre punih ljusaka koje imaju magični broj protona i neutrona. One su i sferno simetrične. Nuklearna deformacija u modelu ljusaka je odstupanje jezgre od sferične ili osne simetrije; povezana je s kolektivnim gibanjima nukleona. Ona dovodi do pobuđenja valentnih nukleona, ali i do dinamičkih deformacija (vibracija) te statičkih deformacija (rotacija). Za razvoj modela deformiranih jezgri zaslužni su G. Alaga te A. N. Bohr, B. R. Mottelson i J. Rainwater.
- ↑ Rainwater, James. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2019.