Liliana Budicin-Manestar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Liliana Budicin-Manestar

Liliana Budicin-Manestar (1968.)

Liliana Budicin-Manestar (1968.)
Ime u rodnom listu Liliana Budicin
Poznat/a i kao Ljiljana Budičin-Manestar
Rođen/a 8. srpnja 1940.
Umro/umrla 9. ožujka 2000.
Žanr/ovi ozbiljna i zabavna glazba
Zanimanje operna pjevačica (sopran)
Producentska kuća Jugoton
Angažman Opera HNK u Zagrebu
Portal o glazbi
Portal o životopisima
Liliana Budicin-Manestar i Mirko Cetinski
na festivalu Melodije Istre i Kvarnera 1977.

Liliana Budicin-Manestar (Rovinj, 8. srpnja 1940. – Rovinj, 9. ožujka 2000.) bila je hrvatska sopranistica, ali i vrlo popularna pjevačica zabavne glazbe.[1] Bila je istaknuta pripadnica talijanske manjine u Hrvatskoj i ugledna članica Zajednice Talijana grada Rovinja.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Liliana Budicin-Manestar je u rodnome gradu javno nastupala već u najranijem djetinjstvu.[3] Maturirala je 1958. na Talijanskoj gimnaziji u Rovinju, a potom je učila solopjevanje kod Marije Borčić na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog i Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studij pjevanja završila je 1966. te istodobno postala članicom opernoga zbora HNK u Zagrebu. U zagrebačkoj je Operi ostvarila i niz epizodnih uloga, a osobito se istaknula kao Esmeralda u Prodanoj nevjesti Bedřicha Smetane, Siebel u Faustu Charlesa Gounoda, paž Tebaldo u Don Carlosu Giuseppea Verdija i Barbarina u Figarovu piru Wolfganga Amadeusa Mozarta.[4] Usporedo je često gostovala u mnogim zabavnoglazbenim televizijskim emisijama te nastupala na poznatim festivalima zabavne glazbe, primjerice Festivalu kajkavskih popevki u Krapini, Zvucima Panonije u Osijeku, Melodijama sonca in morja u Piranu i Portorožu te Melodijama Istre i Kvarnera. Na ovom posljednjem je često pjevala u duetu s Mirkom Cetinskim, ali je nastupala i mnogim drugim estradnim umjetnicima, primjerice Ninom Bartolijem, Angelom Tarticchiom, Tonijem Kljakovićem i kvartetom Studio.[1] Sudjelovala i na zagrebačkom Muzičkom biennalu[4] te gostovala u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji i Sovjetskom Savezu.[1] Osim uobičajenih sopranskih arija, na inozemnim je turnejama vrlo često interpretirala i popijevke hrvatskih skladatelja. Osim njezinih trajno zabilježenih interpretacija za radio i televiziju, objavljeno je i nekoliko njezinih albuma s dalmatinskim pjesmama, koje je pjevala u duetima s Borisom i Vickom Nikolićem.[1][4]

Diskografija (izbor)[uredi VE | uredi]

  • 1971.Ljiljana Budičin-Manestar i Boris Nikolić: Dalmatinske narodne pjesme, Jugoton, EPY-4407
  • 1973.Ljiljana Budičin-Manestar i Boris Nikolić: Poći ću na more, Jugoton, LPY-S-61038
  • 1980.Ljiljana Budičin-Manestar: Canzonette E Ricordi, Jugoton, LSY-61520

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • 1971.druga nagrada publike na festivalu Melodije Istre i Kvarnera za izvedbu pjesme „Che bel, che bel“ u duetu s Mirkom Cetinskim[5]
  • 1972.treća nagrada publike na festivalu Melodije Istre i Kvarnera za izvedbu pjesme „Amor de pescador“ u duetu s Mirkom Cetinskim[6]
  • 1973.treća nagrada publike na festivalu Melodije Istre i Kvarnera za izvedbu pjesme „Insieme in riva al mar“ u duetu s Mirkom Cetinskim[7]
  • 1974.treća nagrada publike na festivalu Melodije Istre i Kvarnera za izvedbu pjesme „Mala Ane“ u duetu s Mirkom Cetinskim i uz pratnju Vokalnog ansambla »Rivijera«[8]
  • 1977.druga nagrada publike na festivalu Melodije Istre i Kvarnera za izvedbu pjesme „Vitica“ u duetu s Mirkom Cetinskim[9]
  • 1978.druga nagrada publike na festivalu Melodije Istre i Kvarnera za izvedbu pjesme „La partidina“[10]
  • 1981.prva nagrada publike na festivalu Melodije Istre i Kvarnera za izvedbu pjesme „Andemo in barca“ u duetu s Angelom Tarticchiom[11]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]