Limfjord
Limfjord
dan. Limfjorden | |
|---|---|
| Zaljev | |
Most preko Limfjorda između Aalborga i otoka Vendsyssel-Thy | |
| Položaj | |
| Koordinate | 56°51′48″N 9°02′35″E / 56.8634°N 9.0430°E |
| Smještaj | Danska |
| More | Sjeverno more |
| Zaljev | Kattegat |
| Države | |
| Obalni gradovi | Aalborg, Nøresundby |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 1700 km2 |
| Duljina | 180 km |
| Dubina | |
| • Najveća | 24 m |
| Rijeke i otoci | |
| Otoci | Mors, Venø, Livø i Fur |
| Fosili koštunjača u zapadnom Limfjordu – evolucija i prilagodba klimi u najranijem eocenu | |
| Država | |
| Godina uvrštenja | 2026. (48. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodna baština |
| Mjerilo | (viii) |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1758 |
Limfjord (danski: Limfjorden) je bivši fjord, a danas sustav tjesnaca na sjeveru poluotoka Jutlanda u Danskoj, koji spaja Sjeverno more i Kattegatski tjesnac. Duljina mu je otprilike 180 km, a površina oko 1700 km²; izrazito je nepravilnog oblika i sadrži brojne zaljeve, uvale i otoke.
Do 1825. godine Limfjord je bio zaljev (fjord), sve dok snažna olujna plima nije erodirala pješčani sprud koji je odvajao fjord od Sjevernog mora. To je Vendsyssel-Thy (Sjeverni Jutland) pretvorilo iz poluotoka u otok, a Limfjord u kanal.
Godine 2026. nalazišta fosila riba u zapadnom Limfjordu (litice Hanklit i Knudeklit) prepoznati su kao UNESCO-va svjetska baština pod nazivom „Fosili koštunjača u zapadnom Limfjordu – evolucija i prilagodba klimi u najranijem eocenu”.[1]
Limfjord se sastoji od jezerskih proširenja (limfjord) povezanih uskim, vijugavim kanalima, te odvaja otok Vennsyssel-Thy od poluotoka Jutlanda. Prevladavajuća dubina mu je 3-5 m (oko 5 do 9 metara zapadno od Aalborga i oko 10 metara istočno od grada) s najvećom dubinom od 24 m kod Hvalpsunda.
U Limfjordu se nalazi više od 90 otoka, od kojih su najveći Mors, Venø, Livø i Fur.
Važna luka Aalborg dostupna je velikim brodovima s istoka, gdje se nalazi redovito očišćen i djelomično kanaliziran plovni put. Aalborg je željezničkim i cestovnim povezan mostom (Limfjordsbroen) preko Limfjorda s gradom Nørresundbyjem na Vennsyssel-Tyju, te tunelom (Limfjordstunnelen) s europskom autocestom E45 koja ga spaja s istokom. Ostale značajne luke su Thisted, Nykøbing Mors, Skive, Løgstør, Struer, Lemvig i Thyborøn, a tjesnacem prolaze brojne trajektne linije.
Limfjord je ribolovno područje (haringa, jegulja), posebno su slavne njegove velike dagnje (Mytilus edulis), a kamenice se love u zapadnom dijelu fjorda.[2]
Obalne litice Limfjorda, Hanklit i Knudeklint, smještene u zapadnom Limfjordskom moru, sadrže neke od najbolje očuvanih fosila riba koštunjača (Osteichthyes) na svijetu. One predstavljaju najstarija i najvažnija nalazišta za razumijevanje rane evolucije i diverzifikacije modernih riba koštunjača (Teleosta) nakon masovnog izumiranja krajem krede. Sačuvan unutar naslaga bogatih dijatomitima i slojeva vulkanskog pepela, izniman fosilni zapis obuhvaća paleocensko-eocenski termalni maksimum (PETM) i naknadno razdoblje hlađenja, pružajući jedinstvene dokaze o biotičkim odgovorima na velike klimatske promjene.[1]
| UNESCO-ID | Ime | Koordinate | Površina | Slika |
|---|---|---|---|---|
| 1758-001 | Hanklit | 56°53′44.3364″N 08°45′07.0632″E / 56.895649000°N 8.751962000°E | 3,8 ha | |
| 1758-002 | Knudeklint | 56°50′17.5776″N 08°57′52.7508″E / 56.838216000°N 8.964653000°E | 3,2 ha |
Ova mjesta sadrže obilne i iznimno dobro očuvane morske i kopnene fosile, uključujući ribe, morske kornjače, ptice, kukce, biljke i mikrofosile, nudeći neusporediv uvid u najraniju eocensku biosferu. Čuva između 25 i 29 ribljih redova i više od 80 vrsta riba, dokumentirajući evoluciju i prilagodbu ranih modernih ribljih linija tijekom razdoblja brzih promjena u okolišu.[1]
- Ovaj članak je djelomice preuzet iz članka na nizozemskoj Wikipediji pod naslovom Limfjord (vidi povijest promjena)
- 1 2 3 The Bony Fish Fossils of the Western Limfjord – Evolution and Climate Adaptation in the Earliest Eocene, službene stranice UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 25. kolovoza 2026.
- ↑ The MaBenE research project, nioo.knaw.nl, arhivirano iz izvornika 12. svibnja 2005. (engl.) Pristupljeno 25. kolovoza 2026.

