Prijeđi na sadržaj

Ljubljanska pokrajina

Izvor: Wikipedija
Podjela Slovenije u razdoblju između 1941. i 1943. Crna područja pripala su Italiji, Ljubljanska pokrajina označena je okomitim crtama. Prekmurje je okupirala Kraljevina Mađarska, a smeđa područja Treći Reich.
Detaljnija karta Ljubljanske pokrajine koja prikazuje administrativne jedinice. Ljubljana je označena tamnozelenom bojom.

Ljubljanska pokrajina (tal. Provincia di Lubiana, slo. Ljubljanska pokrajina, njem. Provinz Laibach) bila je talijanska okupacijska administrativna jedinica koja je postojala na području središnje i jugoistočne Slovenije za vrijeme Drugog svjetskog rata. Administrativno središte bila je Ljubljana.

Osnovana je i anektirana 3. svibnja 1941.[1] na okupacijskom području Kraljevine Italije, a nakon talijanske kapitulacije 1943. okupirana je od nacističke Njemačke, koja je de facto preuzela kontrolu i administraciju.

Za razliku od Nijemaca koji su u anektiranim slovenskim zemljama poput Gorenjske ili Donje Štajerske zabranili uporabu slovenskog jezika i Slovence kao njemačke državljane slali u njemačku vojsku,[1] Talijani su na početku okupacije vodili blažu politiku prema Slovencima i Ljubljanska pokrajina imala je poseban status autonomije. Uprava bila je dvojezična i talijanski jezik uveden je kao obavezan predmet u svim školama, iako se nastava u osnovnim školama i dalje održavala na slovenskom jeziku.[1] Značajnije slovenske ustanove poput akademija znanosti i umjetnosti, sveučilišta, kazališta itd. smjele su nastaviti s radom i nisu ukinute, a Slovenci nisu mobilizirani u talijansku vojsku.

Talijanska politika prema Slovencima, koja je izvorno bila tolerantnija od njemačke, nije bila dugotrajna i brzo je došlo do naslija prema Slovencima. Pokrenut je postupak prisilnog iseljavanja slovenskog stanovništva i Mussolinijevi ministri poput Galeazza Ciana otvoreno su komentirali namjeru da se istrijebi slovenski narod.[2] Mnogi su stanovnici deportirani u talijanske koncentracijske logore poput Gonarsa ili Kampora na otoku Rabu. Također je ukinuta sloboda kretanja, a Ljubljana je ograničena bodljikavom žicom (današnji »Zeleni prsten«)[3] kako bi se otežala i spriječila komunikacija između žitelja i Oslobodilačke fronte i drugih pokreta otpora.

Prestala je postojati 9. svibnja 1945. nakon partizanske pobjede, poraza osovinskih sila i oslobađanja Operativne zone Jadransko primorje.

Administrativna podjela

[uredi | uredi kôd]

Pokrajina je bila podijeljena na pet administrativnih okruga (tal. distretti), a okruzi su se sastojali od više općina i gradova:

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Slovenija. enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Pristupljeno 11. svibnja 2025.
  2. The Ciano Diaries 1939–1943: The Complete, Unabridged Diaries of Count Galeazzo Ciano, Italian Minister of Foreign Affairs, 1936–1943 (2000) ISBN 1-931313-74-1
  3. Vurnik, Blaž. 22. travnja 2016. Kabinet čudes: Ljubljana v žičnem obroču [Ljubljana u žičanom prstenu]. Delo.si (slovenski)