Locum Beati Petri
Locum Beati Petri (hrv. 'Mjesto blaženog Petra'), papinska bula Lava XII. objavljena 30. lipnja 1828. godine kojom je preuređena crkvena organizacija u Dalmaciji. Izdana je na traženje bečkog Dvora koji je, nakon Napoleonskih ratova, želio ugraditi novostečeni teritorij Kraljevine Dalmacije i institucije Katoličke Crkve u njoj u sastav Habsburške monarhije i odrediti joj političke i upravne okvire koji bi odgovarali centralističkim težnjama Beča.[1]
Bulom je papa degradirao drevnu Splitsku nadbiskupiju i metropoliju, sveo je na razinu biskupije i pripojio joj makarsku biskupiju koja je tim činom prestala postojati kao samostalna biskupija. Istom odlukom Zadarska je nadbiskupija dobila dostojanstvo dalmatinske metropolije kojoj je podvrgnuta splitsko-makarska biskupija.[2][3]
Istodobno je i dubrovačka Crkva svedena na razinu biskupije, pulska je pripojena Porečkoj biskupiji, a osam ih je ukinuto: Novigradska, Osorska, Rapska, Skradinska, Ninska, Trogirska, Korčulanska i Stonska biskupija.[1] Budvanska biskupija također je ukinuta, a teritorij joj je 1830. pripojen Kotorskoj biskupiji.[4]
Splitskom nadbiskupu oduzet je metropolitanski naslov i titula primasa Dalmacije i čitave Hrvatske, a novoj su zadarskoj metropoliji podvrgnute kotorska, dubrovačka, hvarska, splitska i šibenska dijaceza.
Tim odlukama centralizirana je crkvena vlast, smanjen je broj biskupija i provedeno njihovo približno izjednačavanje s teritorijalno-političkim granicama.[1]
- Kovačić, Slavko. 1999. Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, Crkva u svijetu, Split.
- Vrandečić, Josip. 2002. Dalmatinski autonomistički pokret u XIX. stoljeću, Dom i svijet, Zagreb. ISBN 953-6491-60-5