Loson

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Loson
Kemijska struktura losona
Kemijska struktura losona
Lawsone-3D-balls.png
IUPAC nomenklatura 2-hidroksi-1,4-naftokinon
Ostala imena Loson
C.I. Prirodna narančasta 6
C.I. 75480
Identifikacijski brojevi
CAS broj 83-72-7
EC broj 201-496-3
PubChem broj 6755
Osnovna svojstva
Molarna masa 174,15 g·mol−1
Izgled Žute prizme
Talište Od 195 do 196 °C
Topljivost u vodi

Gotovo netopljiv u vodi

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Smrtonosna doza ili koncentracija 100 mg/kg

SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Loson je prirodno bojilo, C10H6O3 (C.I. 75480), ima talište 192 °C, kristalizira u žutim iglicama (iz etanola i octene kiseline). Nalazi se u lišću žute lavsonije (lat. Lawsonia inermis sensu latiore) i u njena dva varijeteta (L. inermis i L. spinosa). Suho lišće sadrži oko 1% losona. Loson otopljen u toploj vodi daje narančastožutu boju, a u alkalijama narančastocrvenu. Vunu i svilu boji narančastožuto. Upotrebljava se kao kozmetičko sredstvo za bojenje kose i nokata, te za štavljenje kože. [1]

Kana[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kana (boja za kosu)

Kana, hena ili kna (tur. kına od arap. ḥinnā’) je žućkasto-zeleni prašak od lišća biljke Lawsonia inermis, koji se upotrebljava, osobito na Orijentu, za bojenje kose, brade i nokata. Kana kosu boji smeđecrveno s kovinastim sjajem. Lawsonia inermis je grm iz porodice vrbica, visok od 2 do 6 metara. Raste u tropskim krajevima Staroga svijeta, a najviše se uzgaja u Egiptu (egipatska kana). Za još tamniju boju miješa se s praškom reng od lišća biljke Indigofera argentea (indigo).

Prirodna bojila[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Prirodna bojila

Kana je žućkasto-zeleni prašak od lišća biljke Lawsonia inermis.

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.

Karbociklička prirodna bojila[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Bojilo

Sva prirodna bojila karbocikličke skupine imaju kinonske strukturne dijelove. U prirodi se nalazi oko 150 vrsta takvih bojila, ali je samo malo njih upotrebljivo kao bojila ili pigmenti. Među njima su tehnički važna samo ona bojila koja su derivati naftokinona i antrakinona. U prvoj su skupini alkanin, juglon i loson, a u drugoj alizarin, frangulaemodin i krizofanska kiselina.

Slike[uredi | uredi kôd]

Henna Hair, Addis (10637625883).jpg Roshan Ali, 60, stands in front of the remains of his flood-damaged home, in Pakistans Sindh Province (5330437377).jpg Lawsonia inermis (3709419835).jpg Mehndi front.JPG
Etiopska djevojka s obojenom kosom od kane. Brada zatamnjena kanom (Pakistan). Biljka Lawsonia inermis. Mehndi, oblik tjelesne umjetnosti iz drevne Indije, primjenjivan na obje ruke.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.