Loson
| Loson | |||
|---|---|---|---|
Kemijska struktura losona | |||
| IUPAC nomenklatura | 2-hidroksi-1,4-naftokinon | ||
| Ostala imena | Loson C.I. Prirodna narančasta 6 C.I. 75480 | ||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 174,15 g·mol−1 | ||
| Izgled | Žute prizme | ||
| Talište | Od 195 do 196 °C | ||
| Topljivost u vodi | Gotovo netopljiv u vodi | ||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| Identifikacijski brojevi | |||
| CAS broj | 83-72-7 ✓ | ||
| EC broj | 201-496-3 ✓ | ||
| PubChem broj | 6755 ✓ | ||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Loson je prirodno bojilo, C10H6O3 (C.I. 75480), ima talište 192 °C, kristalizira u žutim iglicama (iz etanola i octene kiseline). Nalazi se u lišću žute lavsonije (lat. Lawsonia inermis sensu latiore) i u njena dva varijeteta (L. inermis i L. spinosa). Suho lišće sadrži oko 1% losona. Loson otopljen u toploj vodi daje narančastožutu boju, a u alkalijama narančastocrvenu. Vunu i svilu boji narančastožuto. Upotrebljava se kao kozmetičko sredstvo za bojenje kose i nokata, te za štavljenje kože.[1]
Kana, hena ili kna (tur. kına od arap. ḥinnā’) je žućkasto-zeleni prašak od lišća biljke Lawsonia inermis, koji se upotrebljava, osobito na Orijentu, za bojenje kose, brade i nokata. Kana kosu boji smeđecrveno s kovinastim sjajem. Lawsonia inermis je grm iz porodice vrbica, visok od 2 do 6 metara. Raste u tropskim krajevima Staroga svijeta, a najviše se uzgaja u Egiptu (egipatska kana). Za još tamniju boju miješa se s praškom reng od lišća biljke Indigofera argentea (indigo).

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.
Sva prirodna bojila karbocikličke skupine imaju kinonske strukturne dijelove. U prirodi se nalazi oko 150 vrsta takvih bojila, ali je samo malo njih upotrebljivo kao bojila ili pigmenti. Među njima su tehnički važna samo ona bojila koja su derivati naftokinona i antrakinona. U prvoj su skupini alkanin, juglon i loson, a u drugoj alizarin, frangulaemodin i krizofanska kiselina.
|
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.