Lucifero Martini

Lucifero Martini (Firenca, 25. ožujka 1916. – Rijeka, 10. svibnja 2001.) riječki pjesnik, prozaist, novinar na talijanskom jeziku.

Život

Rođen u Firenci od roditelja porijeklom iz Pule, djetinjstvo proveo u Istri i Gorici, diplomirao ekonomiju na Sveučilištu u Trstu.

Mobiliziran je u talijansku vojsku 1941. a u rujnu 1943. preživio je odmazdu u Kefaloniji (Grčka). Bio je antifašista, ljevičar i član Komunističke partije Italije. Pridružio se partizanskom pokretu otpora, a u siječnju 1944. prelazi u Istru i sudjeluje u Narodnooslobodilačkoj borbi. Sve do osnivanja Unije Talijana za Istru i Rijeku radi na kulturnim programima te u organizaciji tiska na talijanskom jeziku za Istru i Kvarner.

Na kraju rata sudjelovao jena Mirovnoj konferenciji u Parizu kao član Jugoslavenske komisije i kao blizak suradnik Edvarda Kardelja, gdje je zagovarao pripajanje Julijske pokrajine socijalističkoj Jugoslaviji. Bio je član redakcije "Il Nostro Giornale" ("Naše novine") iz Pule, koje su bile glavni prokomunistički medij u gradu sve do istarskog egzodusa kada su istarski Talijani nakon pariškog mirovnog ugovora 10. veljače 1947. skoro u potpunosti odselili. Zbog svog novinarskog rada anglo-američke vlasti u Puli uvjetno su ga kaznile na dvije godine zatvora zbog. Martini kasnije postaje glavni urednik dnevnih novina iz Rijeke "La Voce del Popolo", a dugo godina je bio i glavni urednik tjednika "Panorama", te osnivač i urednik časopisa za kulturu "La Battana".

Martini se kao književnik iskazivao u raznim književnim područjima, poeziji, prozi (pripovijetke i romani), drami i radio-drami. Pored toga je bio književni i filmski kritičar. Zahvaljujući njegovom novinarskom i književnom radu stvoreni su i časopisi kao "Arte e lavoro" ("Umjetnost i rad") i "Orizzonti" ("Obzori").

Martinijeva poetika

Pjesnički tok Lucifera Martinija temelji se u kreativnim korijenima svog iskustva u partizanskom ratu i u humanističkim idealima. Martini crpi iz ta dva vrela, između sjećanja na proživljeno i žaljenja zbog neispunjenih ideala te je njegova poezija njihalo između intimističkog, refleksivnog i društvenog. Martinijeva poetika je tout court povezana s neorealizmom u književnosti.

Proza

U trideset godina književne aktivnosti Martini je napisao petnaestak proznih djela između kratkih romana i opširne pripovijesti sa specifičnom temom: pola stoljeća života etničke i lokalne zajednice.

Martinijev prvijenac je drama "Naći se slobodnim" ("Ritrovarsi liberi"), napisana 1945. za partizansku kazališnu družinu "Otokar Keršovani". Bila je to prva drama na talijanskom jeziku stvorena u partizanskim redovima, ali na žalost rukopis se izgubio.

U svojim djelima Martini se inspirira nedavnom prošlošću, partizanskoj borbi koja mu je referentna točka u promatranju devijacija sadašnjosti. Budućnost Talijana Istre i Rijeke je u borbi za oslobođenje i u stvaranju novog humanijeg socijalističkog društva oslobođenog nacionalističkih trvenja. Pripovjedački je povezan s neorealizmom i verizmom, najprikladnijim za iskazivanje "angažiranih" tema kojima se Martini bavio. Napuštanje tješiteljske literature bijega od stvarnosti u korist angažirane umjetnosti u cilju promjene stvarnosti, a ne samo u njenom opisivanju jeste karakteristika socrealizma, ali i neorealizma.

U Martinijevom opusu dva se elementa ponavljaju: individualac koji se kreće u društvu o kome izražava sumnje, nade, izvjesnost i sjećanje koje se vraća u vrijeme oslobodilačkog rata i revolucionarnih ideala - književnost imuna na ljudske slabosti.

Martini - kritičar i povjesničar

Lucifero Martini je trideset godina bio kritički kroničar tiska, radija, televizije i filma napisavši stotine članaka, eseja i kritike književnosti i umjetnosti.

U povijesnom smislu Martini ima dva memoristička djela: "Parlano i protagonisti" ("Govore sudionici", 1976.), "posvećeno Riječanima, Talijanima i Hrvatima, koji su se borili i poginuli za socijalističku revoluciju" i "I protagonisti raccontano" ("Sudionici pripovijedaju", 1983.), u kojima Martini zapisuje svjedočanstva partizana iz Italije koji su sudjelovali u partizanskom ratu u Jugoslaviji.

Djela

Zbirke pjesama

Poezija Lucifera Martinija objavljena je u sljedećim antologijama nagrađenih radova na natječaju "Istria Nobilissima":

• Nel segno del mare, 1971. ("U znaku mora")
• La bora spegne il fuoco, 1973. ("Bura gasi vatru")
• Aroma d'alga, 1974. ("Okus alge")
• Vento sul mare, 1975. ("Vjetar na moru")
• L'erba non è ancora verde, 1978. ("Trava još nije zelena")
• Anca cussì, 1982. ("I tako")
• Tempo nostro, 1987. ("Naše vrijeme")
• Schegge di tempo, 1990. ("Krhotine vremena")
• L'alba di domani, 1995. ("Zora sutrašnjice")
• L'ultima sponda, 1998. ("Posljednja obala")

Ostale objavljene zbirke:

• Nuvole in cielo, Rijeka, 1975. ("Oblaci na nebu")
• Somiglianze, Rijeka, 1982. ("Sličnosti")
• Colloquio con la città, 1987. ("Razgovor s gradom", prevedeno na hrv.srp.)

Romani i pripovijesti

Objavljeno u antologijama "Istria Nobilissima"

• Giorni di dolore, 1972. ("Dani boli")
• L'ultima paura, 1974. ("Posljednji strah")
• Il muro della memoria, 1977. ("Zid sjećanja")
• Il ritorno, 1979. ("Povratak")
• L'ultimo giorno dell'anno, 1983. ("Posljednji dan u godini")
• Il sentiero, 1985. ("Staza")

Objavljeno u časopisu "La Battana":

• L'appuntamento, s.d.

Ostali objavljeni romani:

• Erba di casa, EDIT, Rijeka 1966. ("Trava doma")
• La lunga strada, 1985. ("Dugi put")
• La scelta, EDIT, Rijeka 1987., ponovno objavljen 2007., (prevedeno "Opredjeljenje", Čakavski sabor: Istarska naklada; Edit))
• La casa nuova, 1987. ("Novi dom", preveden na hrv.srp. ICR Rijeka 1989.)

Povijesni ogledi

• Parlano i protagonisti, Rovinj 1976. ("Govore sudionici")
• I protagonisti raccontano, Pula 1983. ("Sudionici pričaju")

Izvori

• Milani, Nelida, Dobran, Roberto (ur.), Le parole rimaste. Storia della letteratura italiana dell'Istria e del Quarnero nel secondo Novecento, 2 voll., Società di Studi e di Ricerche "Pietas Julia" di Pola - Unione Italiana - EDIT, Fiume 2010.
• Pellizzer, Antonio, Voci nostre: antologia degli scrittori del gruppo nazionale italiano di Jugoslavia, EDIT, Fiume 1985.
• Scotti, Giacomo, E di me resterà una sillaba, una parola? In memoriam Lucifero Martini (1916 - 2001), in "Unione Italiana", Anno II, n. 8, Fiume-Capodistria 2001.
• Simonovich, Mario Il discorso letterario di Lucifero Martini, "La Battana", 173, Fiume 2009.