Lucija Rudan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Lucija Rudan (-Perinić [1]) (Brusje, 10. siječnja 1911. - 6. ožujka 2005.) je bila hrvatska pjesnikinja. Pisala je pjesme za djecu i pjesme na čakavskom narječju.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Preparandiju je završila u Dubrovniku. Radila je kao učiteljica, a na tom je poslu bila od 1930. godine. Umirovila se 1961. godine.

Pjesme je počela pisati još u preparandiji. U mlađoj fazi svog pjesničkog stvarateljstva je pisala pjesme za djecu.

Pjesme na rodnoj bruškoj čakavici je pisala znatno kasnije, a s time je počela na poticaj školskog kolege Šime Vučetića, hrvatskog književnika i esejista.

Nadahnuće i motivaciju za pisanje su joj bili "sjećanja na djetinjstvo i nostalgija za onim dragim doživljajima...". Najveću puninu izričaja je postigla u svojoj dijalektalnoj poeziji, a to je i njen najveći trag u hrvatskoj književnosti. Tonko Maroević je opisao njen rad da je "svojim pjesništvom, koje se poput intimnog spomenara, zahvaljujući jasnoći tonova i jedrini izraza, pretvorio u svojevrstan kolektivni spomenik svima koji se mogu poistovjetiti sa sredozemnim "jučerašnjim svijetom, pa i svim ljudima dobre volje na čitavoj zemlji".

Pokopana je u Bogomolju.

Djela[uredi | uredi kôd]

Bila je temom Susreta čakavskih pjesnikinja otoka Hvara 2007. godine. i uvaženom gošćom tradicionalne klapske manifestacije u Rijeci, Bašćinski glasi 2003. godine[2].

Autorica je nekoliko desetaka pjesama koje je uglazbio i aranžirao Dinko Fio[3]. Skoro sve su pisane hvarskom čakavicom. Neke od tih pjesama se nalaze na nosaču zvuka [4], a neke su se izvodila i na omiškom klapskom festivalu[5]. Pjesme su joj izvodile su poznate hrvatske klape, kao što su klapa Ošjak[5], klapa Nostalgija [6] (Dalmatinske pjesme Dinka Fia, izvodi klapa Nostalgija, 2000.) (Sotto voce, 2005.) i na kompilaciji Naši škoji u pismi i stihu : skladbe na pjesničke stihove i u stilu izvorne pisme i dijalektalnih stihova i Pripovid o Dalmaciji iz 2003..

1985. je objavila šapirografiranu zbirku Bruške pisme, a 1986. je zbirku Druge bruške pisme[7].

U Starom Gradu na Hvaru joj je 1997. objavljena zbirka pjesama Kad son ono molo bila (Bruške pisme) (2. izdanje 2001.). Zbirka joj je doživjela i uprizorenje na Hrvatskoj televiziji (Bruške pisme) [8]

Njeno djelo Stori letrat je uprizorilo Hvarsko pučko kazalište, u režiji Marina Carića[1], a prva uprizorenja su od 1992. godine.

Neke njene pjesme su joj izašle u antologiji Milorada Stojevića Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća: tusculum antologija iz 2007.[9], zbirci Pjesni Hvara: od Marulića do Šoljana Nikše Petrića iz 2003., zbirci Naša velečasna maslina prireditelja Mladena Vukovića iz 2006., zbirci Pivaju naši škoji: skladbe za mješovite zborove i Pivaju naši škoji: skladbe za muške zborove i klape Dinka Fia iz 1987.,

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Najbolji tekst 2002., na 2. Festivalu pučkog teatra u grobničkom kaštelu (stručni žiri su činili Špiro Guberina, Nataša Govedić i Srećko Cuculić), za predstavu Stori letrat[10]. Na istom su festivalu glumice iz te predstave dobile nagradu za najbolju žensku ulogu.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Slobodna Dalmacija Mirko Crnčević: Život ispunjen čakavskom pjesmom, 10. ožujka 2005.
  • Mikibratanic.com[neaktivna poveznica] Jazikon zovita, pristupljeno 21. prosinca 2010.
  1. a b Vijenac br.213/2002. Dani hvarskoga kazališta 2002.
  2. Grad RijekaInačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2016. 11. Bašćinski glasi, 28. studenoga 2003., pristupljeno 21. prosinca 2010.
  3. ZAMP[neaktivna poveznica] Baza autora, pristupljeno 21. prosinca 2010.
  4. Discogs Došli smo vam kolendati - Kolende i božićne pjesme iz Dalmacije
  5. a b FDKInačica izvorne stranice arhivirana 14. kolovoza 2010. Stihovi klapskih pjesama, pristupljeno 21. prosinca 2010.
  6. Cantus-info naslovaInačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2007. Klapa Nostalgija, , pristupljeno 21. prosinca 2010.
  7. Slobodna Dalmacija Siniša Vuković: Raspjevane hvarske poetese, 2. travnja 2003.
  8. Novi list HRT+, 5. siječnja 2009., pristupljeno 21. prosinca 2010.
  9. Slobodna Dalmacija Siniša Vuković: Ča je antologija bez propusta, 28. prosinca 2007.
  10. Udruga grobnički dondolaši[neaktivna poveznica]