Luj I. Burbonski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lujev sarkofag

Luj I. Burbonski (fra. Louis Ier de Bourbon; poznat i kao Luj Veliki ili Luj Hromi; Clermont-en-Beauvaisis, 1279. – 22. siječnja 1341.; pokopan u Parizu) bio je francuski plemić, grof Clermont-en-Beauvaisisa i La Marchea te vojvoda Bourbona; sin princa Roberta Francuskog, koji je postao grof Clermont-en-Beauvaisisa.[1] Lujev je rođak, kralj Karlo IV. Lijepi, 1327. god. preuzeo Clermont od Luja, ali je Luj dobio natrag Clermont 1331., od kralja Filipa VI. Sretnog.

Luj je bio psihički nestabilan, kao i neki njegovi potomci.

Obitelj[uredi VE | uredi]

Grof Luj je bio sin princa Roberta te tako unuk kralja Luja IX. Svetog, po kojem je dobio ime. Lujeva je majka bila gospa Beatrica Burbonska (1257. – 1310.), gospa i nasljednica Bourbona. Lujeva je žena bila Marija od Avesnesa (1280.–1354.); ovo su njihovi sinovi: Petar I. Burbonski, Filip, Jakov te njegov imenjak, Jakov I. od La Marchea. Kćeri Luja i Marije bile su: Ivana, Margareta (1313. – 1362.), Beatrica Burbonska, kraljica Češke[2] i Marija Burbonska, kneginja Ahaje. Luj i njegova ljubavnica, Ivana od Clessyja, bili su roditelji Ivana, lorda Rocheforta, Ébreuila, Beçay le Guéranta, Bellenavea, Jenzata, Serranta i la Burea; potom, kćeri; zatim, Guya, lorda Clessyja, la Ferté-Chauderona i Montpensiera, muža Agneze od Chastellusa; te kćeri Ivane.

Izvori i bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Père Anselme (1733). Histoire généalogique de la maison royale de la France et des grands officiers de la couronne.
  2. "A Breakthrough in C-Section History: Beatrice of Bourbon’s Survival in 1337", New York Times, objavljeno 23. studenoga 2016., str. A17. pristupljeno 24. studenoga 2016.
Prethodnik
Robert od Clermonta
Grof od Clermont-en-Beauvaisisa
1317.–1327.
Upražnjeno
kraljevski posjed
Nova titula Vojvoda od Bourbona
1327.–1342.
Nasljednik
Petar I. Burbonski
Upražnjeno
Posljednji nositelj titule
Karlo IV.
Grof of La Marchea
1327.–1342.
Upražnjeno
kraljevski posjed
Grof od Clermont-en-Beauvaisisa
1331.–1342.