Luka Bekavac
| Luka Bekavac | |
|---|---|
| Rođenje | 1976. |
| Zanimanje | književnik, profesor komparativne književnosti |
| Nacionalnost | Hrvat |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Luka Bekavac (Osijek, 1976.) hrvatski je pisac, prevoditelj, bivši novinar u kulturi i urednik, a sada predavač na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je doktorirao. Područja su mu interesa teorija poslije strukturalizma, postmodernizam u književnosti i kulturi, suvremena spekulativna fikcija i kulturni studiji.[1] Djelovao je i u eksperimentalnoj glazbi kao član dueta Jeanne Frémaux.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se u Osijeku 1976. godine. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2002. i ondje doktorirao 2012.,a od 2006.godine radi na Odsjeku za komparativnu književnost gdje predaje kolegije s područja suvremene književne teorije.[2]
Tijekom studija s kolegom (Toma Bačić) započeo je elektroakustični i glitchpop duo/projekt Jeanne Frémaux s kojim su nastupali festivalima i objavili izdanja pod izdavačkim projektom kluba MaMa za otvorene sadržaje EGOBOO.bits, ali i za druge poput Ultra-red/Public Record (SAD) ili Bleak (Austrija).[3][4][5]
Djela[uredi | uredi kôd]
Objavljivao je radove i prijevode u časopisima Zarez, Quorum, Tvrđa, Književna revija, Gordogan, 15 dana i u emisijama Trećeg programa Hrvatskog radija i Radija 101.
Bio je i članom uredništva časopisa Quorum od 2004. do 2006.
Prevodio je knjige Martina Amisa, Jonathana Franzena, Naomi Klein, Aleksandra Hemona i drugih, sedamdesetak tekstova o postžanrovskoj i eksperimentalnoj glazbi (Zarez, Treći program Hrvatskog radija i drugdje) te desetak književnoteorijskih znanstvenih radova.[2]
Knjige[uredi | uredi kôd]
Drenje, Zagreb, Profil, siječanj 2011., roman, prevedeno na makedonski jezik
Viljevo, Zaprešić, Fraktura, rujan 2013., roman, prevedeno na španjolski i makedonski jezik
Policijski sat: slutnje, uspomene, Zaprešić, Fraktura, listopad 2015., roman, prevedeno na njemački jezik
Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku: studije, ruševine, Zaprešić, Fraktura, lipanj 2017.
Nagrade[uredi | uredi kôd]
Za roman Viljevo dobio je nagradu Janko Polić Kamov i nagradu HAZU za područje književnosti 2014. godine te nagradu Europske unije za književnost (European Union Prize for Literature) 2015. godine.[6][7][8]
Za roman Policijski sat dobio je nagradu Josip i Ivan Kozarac 2016. godine.[2]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Filozofski fakultet - Odsjek za komparativnu književnost. www.ffzg.unizg.hr. Pristupljeno 7. siječnja 2022.
- ↑ a b c Bekavac | Hrvatsko Društvo Pisaca. hrvatskodrustvopisaca.hr. Pristupljeno 7. siječnja 2022.
- ↑ Jeanne Fremaux (Croatia) – AND – Artists Network Database. and.nmartproject.net. Pristupljeno 12. siječnja 2022.
- ↑ Ultra-red: PS/o7.c Transistors Tour and Remix. www.ultrared.org. Pristupljeno 12. siječnja 2022.
- ↑ bleak - music from elsewhere. Bleak (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2022. Pristupljeno 12. siječnja 2022.
- ↑ Polufinalisti, finalisti i dobitnici Nagrade Kamov 2014-2020 | Hrvatsko Društvo Pisaca. hrvatskodrustvopisaca.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2022. Pristupljeno 7. siječnja 2022.
- ↑ Odluka o dodjeli nagrada HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2014. godinu
- ↑ Luka Bekavac | EU Prize for Literature. www.euprizeliterature.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2022. Pristupljeno 7. siječnja 2022.