Lukrecija Mamić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Lukrecija Anđa Mamić[1] (Zidine (Tomislavgrad, BiH), 2. rujna 1948. - samostan Kiremba, Burundi, 27. studenoga 2011.), hrvatska misionarka u Burundiju, redovnica Družbe Službenica milosrđa, prozvana hrvatskom Majkom Terezom. Bila je na glasu kao junakinja siromašnih. Prva se ustajala i molila. Po struci je bila medicinska sestra i profesorica vjeronauka.[2] Vodila je veliku biskupijsku bolnicu te centre za neishranjene i oboljele od side.[3] Nazvana "mučenicom Burundija".[4]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i školovanje[uredi | uredi kôd]

Rođena je 2. rujna 1948. u Zidinama pokraj Tomislavgrada, u brojnoj, tradicionalnoj kršćanskoj obitelji s devetoro djece.[1] U samostanskom je životu od 15. prosinca 1962. godine. Obitelj je također dala redovnike. Sestra Kazimira također je časna sestra redovnica Družbe službenica milosrđa. Brat don Luka je svećenik u Belgiji koji radi s hrvatskim iseljenicima.[2] Osnovnu školu završila je u Dubrovniku, a srednju medicinsku u Cetinju.[1] Privremene je zavjete položila je 30. kolovoza 1969. a vječne 29. kolovoza 1976 u Splitu. Službovala je po mnogim zajednicama u Hrvatskoj.[5] Lukrecija je završila Isusovački teološki institut u Zagrebu.[2]

Misijski rad[uredi | uredi kôd]

Prije misije u Burundiju bila je u Ekvadoru. Misijsko poslanje počelo joj je kad je na poziv mons. Ruiza otišla u Ekvador,[1] gdje je s dvije časne sestre Hrvatice otvorila 15. prosinca 1984. godine misiju u Lacatungi. U Ekvadoru je godinama bila misionarka.[2] U Ekvadoru je zbrinjavala najteže bolesnike i evangelizirala. Zbog tuberkuloze se vratila u Hrvatsku, gdje je provela vrijeme Domovinskog rata. U Ekvador se vratila jer se razboljela redovnica koja ju je mijenjala dok je bila bolesna.[1]

Kad se 25. siječnja 2002. otvorila misija u Burundiju,[5] otišla je tamo s dvije sestre u Italije.[2] U Burundi je došla 16. ožujka 2002. u misiji Kiremba, u biskupiji Ngozi.[1] Otišla je kod najizoliranijih i najzapuštenijih plemena. Bila je u plemenu Batua-Pigmeja.[6] Vodila Centar za neishranjenu djecu u kojem je bilo više od 1500 djece te pomagala u bolnici. Okupljala je djevojke. Učila ih je za pastoralna zvanja. Prenijela im je znanja šivanja i za to je tim djevojkama od Caritasa iz Zagreba nabavila šivaće strojeve. Budući da je Burundi država izrazita siromaštva i neukih stanovnika, učila ih je kopati i proizvoditi namirnice da bi imali za vlastitu prehranu.[2] Radila je i na pastoralnom planu potičući obitelji na sudjelovanje u sakramentalnom životu i misnim slavljima.[6]

Govorila je: "Uvijek me oduševljavala univerzalna dimenzija Crkve i otvaranje novih prostora za naviještanje Evanđelja kao i širenje karizme naše drage Družbe. To je razlog mog odlaska na novi kontinent i novu misiju."[7]

Mučenička smrt[uredi | uredi kôd]

Ubili su ju naoružani pljačkaši u napadu na samostan Kiremba u Burundiju. Ubijena u nedjelju oko 19.30 sati po hrvatskom vremenu.[2] Pljačkaši su prije bijega oteli poglavaricu zajednice s. Carlu Brianza iz Italije i volontera Francesca Bazzanija, kojeg su poslije ubili, a poglavaricu teško ranili. Lijes s tijelom sestre Lukrecije Mamić odvezen je u Milano gdje je stigao 1. prosinca. U kući Matici u Bresciji bila je misa zadušnica i bdjenje istog dana. Sutradan 2. prosinca bilo je predviđeno da se njeni zemni ostaci otpreme u Split. Pokopana je u Splitu na gradskom groblju Lovrinac. Misu zadušnicu i sprovodne obrede vodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.[5]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Godine 2013. objavljena je knjiga Službenica milosrđa sestra Lukrecija koju je priredio Ivan Štironja.[8][9][10]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f Glas Koncila Susret sa s. Lukrecijom Mamić, objavljen u Glasu Koncila br. 30/2010, razgovarao Tomislav Šovagović, 25. srpnja 2010., (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  2. a b c d e f g Večernji list Darko Pavičić, Maja Pejković-Kaćanski: Uhitili dvojicu koja su u Burundiju ubila redovnicu Lukreciju, 28. studenoga 2011. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  3. Bitno.net Bitno.net, U Burundiju ubijena časna sestra Lukrecija Mamić, 28. studenoga 2011. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  4. (tal.) Regina Mundi, Poesie, Medjugorje, Bibbia, Santo Rosario Martiri Cristiani: Suor Lukrecija Mamic, Martire di Burundi, Vedi Agenzia Fides, 28. studenoga 2011. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  5. a b c Glas KoncilaInačica izvorne stranice arhivirana 16. rujna 2016. Događanja: Burundi: Ubijena hrvatska misionarka s. Lukrecija Mamić (ika / gk), 28. studenoga 2011. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  6. a b Zavičajno društvo Zavelim Tanja Popec: Č.s. Lukrecija Mamić, snažna poruka Crkve kroza sva vremena (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  7. Narod.hr Petar Horvatić: 2. rujna 1948. rođena Lukrecija Mamić – časna sestra misionarka i mučenica Burundija, 2. rujna 2016. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  8. Ivan Štironja (priredio), Službenica milosrđa sestra Lukrecija, Provincijalat Službenica milosrđa : Nacionalna uprava PMD BiH, Sarajevo, 2013. (206 str.)
  9. Službenica milosrđa sestra Lukrecija, www.missio.ba, arhivirano i pristupljeno 27. studenoga 2021.
  10. Službenica milosrđa sestra Lukrecija, www.zavelim.hr, objavljeno 2013., arhivirano 27. prosinca 2015., pristupljeno 27. studenoga 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]