Lymanova serija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Lymanova serija
Prijelaz elektrona i njihova rezultirajuća valna duljina za vodik

Lymanova serija, u fizici i kemiji, je serija ultraljubičastih emisionih linija, koje nastaju prijelazom elektrona iz energetskih razina n ≥ 2 na n = 1. Linije u seriji se nazivaju grčkim slovima po redoslijedu, od Lyman-alfa (od n = 2 na n = 1), Lyman-beta (od n = 3 na n = 1), Lyman-gama (od n = 4 na n = 1) itd. Tu seriju je otkrio Theodore Lyman 1906.

Povijest[uredi VE | uredi]

Povijesno, objašnjenje nastanka vodikovih spektralnih linija je bio veliki problem u fizici u 19. stoljeću. Prvo je 1885. otkrivena Balmerova serija i utvrđena je Balmerova formula za vidljivi dio spektra vodika. Na osnovu toga, Johannes Rydberg je uspio odrediti Rydbergovu formulu za sve spektralne linije vodikovog atoma.

Lymanova serija[uredi VE | uredi]

Jedan od oblika Rydbergove formule za Lymanovu seriju je:

gdje je n – prirodni broj jednak ili veći od 2 (n = 2,3,4,...). Valne duljine (nm) Lymanove serije se nalazi u ultraljubičastom dijelu spektra:

2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Valne duljine (nm) 121,5 102,5 97,2 94,9 93,7 93,0 92,6 92,3 92.0 91,9 91,12 (Lyman limit)

Objašnjenje[uredi VE | uredi]

1913. Niels Bohr je stvorio Bohrov model atoma, koji je uspio objasniti spektralne linije u Rydbergovoj formuli. Bohr je otkrio da elektroni u atomu vodika moraju imati točno određene, kvantizirane, energetske razine, po slijedećoj formuli:

Prema Bohrovoj pretpostavci, kada elektron skoči sa početne energetske razine (Ei) na konačnu energetsku razinu (Ef), atom emitira foton sa valnom duljinom:

Ako energetske razine izražavamo u elektronvoltima, a valnu duljinu u Angstromima:

Za vodikov atom vrijedi:

gdje je: R – Rydbergova konstanta. Za Lymanovu seriju m = 1:

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • [1] Lyman discovers series
  • C.R. Nave (2006). "HyperPhysics" Hydrogen Spectrum. Georgia State University, 2008.
  • "Quantum Physics" Eisberg and Resnick, publisher=John Wiley and Sons, 1985.
  • [2] "CODATA Recommended Values of the Fundamental Physical Constants: 2006", Committee on Data for Science and Technology (CODATA), publisher=NIST