Møns Klint
| Møns Klint | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Danska |
| Godina uvrštenja | 2025. (47. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodna baština |
| Mjerilo | (viii) |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1728 |
| Koordinate | 54°57′51″N 12°33′08″E / 54.96417°N 12.55222°E |
  Møns Klint Lokacija Møns Klinta u Danskoj | |
Møns Klint je 6 km duga i fosilima bogata litica od bijele krede duž istočne obale otoka Møna u Baltičkom moru, Danska. Najviša litica je Dronningestolen koja se nalazi 128 m iznad razine mora.[1] Područje oko Møns Klinta sastoji se od šuma, pašnjaka, ribnjaka i strmih brda, uključujući Aborrebjerg koji je, visinom od 142 m, jedna od najviših točaka u Danskoj. Litice i susjedni park sada su zaštićeni kao prirodni rezervat.
Područje Møns Klinta podržava rijetka staništa poput vapnenačkih travnjaka i bukovih šuma, u kojima obitava raznolika flora i fauna, uključujući 18 vrsta orhideja i gotovo ugroženog velikog plavca (Maculinea arion). Zbog toga je Møns Klint upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2025. godine.[2]
.jpg)
.jpg)
S dramatičnim glaciotektonskim krajolikom oblikovanim pleistocenskim ledenjacima, područje uključuje kredne litice, valovita brda, topografiju kame i kotlina, te valovite ravnice. Vidljivi presjeci litica otkrivaju intenzivno nabiranje i rasjedanje krednih i kvartarnih sedimenata.
Kreda u liticama je nastala na morskom dnu prije otprilike 70 miliona godina i uglavnom se sastoji od ostataka vapnenjačkih ljuštura (kokoliti) mikroskopskih algi (Coccolithophore) koje su naseljavale more. Usljed ogromnog pritiska pleistocenih ledenjaka koji su se kretali prema zapadu, morsko dno je zbijeno i potisnuto prema gore, formirajući brda i nabore.[1] Kad se led otopio na kraju zadnjeg ledenog doba prije otprilike 11.000 godina, pojavile su se litice. One su dio istih naslaga kao i litice Rügena u Njemačkoj, s druge strane Baltika.
Erozija kontinuirano otkriva fosile i preoblikuje litice duž cijelog pojasa obale, od najjužnijeg “proksimalnog” dijela kod Jættebrinka do najsjevernijeg “distalnog” dijela kod Lilleklinta. Erozija je 1998. godine dovela do rušenja jedne od najviših točaka na liticama, Sommerspireta. U siječnju 2007. godine došlo je do još većeg klizišta oko Store Talera, u sjevernom dijelu litica, stvarajući 300 m dug poluotok od krede i srušenog drveća koje se proteže u more.
.jpg)
Zbog posebne prirode kredastog tla, u tom području postoje mnoge rijetke biljke, posebno nekoliko vrsta orhideja koje cvatu u rano ljeto. Posebno je znamenita visoka purpurna orhideja (Orchis purpurea) koja raste ispod stubišta koje vode do plaže. Kreda također daje prepoznatljivu svijetlozelenu nijansu bukvama na vrhu litica, zadržavajući njihove proljetne nijanse tijekom cijele ljetne sezone. U tom području može se naći izuzetno rijedak veliki plavi leptir (Maculinea arion). Sivi sokol, najbrža od svih ptica koja se spušta na svoj plijen brzinom od 350 km/h, viđen je kako se razmnožava na Møns Klintu 2022. godine. BirdLife International je područje proglasio važnim ornitološkim područjem (IBA).[3]
U brdovitom parku koji se proteže nekoliko kilometara u unutrašnjost, nalazi se niz ribnjaka i močvara, od kojih su mnoge šumovite. Nekoliko označenih ruta pruža mogućnosti šetačima, jahačima i biciklistima da istražuju okolinu. Na tri mjesta može se spustiti niz liticu nizom drvenih stazica sa nekih 496 stepenica od plaže do vrha litice. Møns Klint posjeti oko 250.000 posjetitelja godišnje.[4]
- 1 2 Richard L. Scheffel iSusan J. Wernet, ur., Natural Wonders of the World, United States of America: Reader's Digest Association, Inc., 1980., str. 252. ISBN 0-89577-087-3.
- ↑ Møns Klint na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Posjećeno 4. siječnja 2025.
- ↑ "Klinteskoven", BirdLife Data Zone, BirdLife International, 2024. (engl.) Posjećeno 4. siječnja 2025.
- ↑ Mons Klint. NORDIC POINT - nordicpoint.net. Pristupljeno 4. siječnja 2025. (hrv.)
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Møns Klint |
| Kulturna dobra (8) | Aasivissuit – Nipisat, Inuitsko lovno područje između mora i leda1) (2018.) • Christiansfeld, naselje Moravske Crkve2) (2015.) • Kamene rune, humci i Crkva u Jellingu (1994.) • Dvorac Kronborg (2000) • Kujataa na Grenlandu: nordijske i inuitske farme na rubu ledene ploče1) (2017.) • Katedrala u Roskildeu (1995.) • Kraljevski lovački krajolik Sjevernog Zealanda (2015.) • Vikinške kružne utvrde (2023.) |  |
|---|---|---|---|
| Prirodna dobra (4) | Fjord Ilulissat na Grenlandu1) (2004.) • Møns Klint (2025.) • Stevns Klint (2014.) • Vadensko more3) (2009.) | ||
1) Svjetska baština Danske u Americi 2) Zajednička svjetska baština Njemačke, Velike Britanije, SAD-a i Danske 3) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske | |||