Magnus Hirschfeld

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Magnus Hirschfeld
Magnus Hirschfeld 1929.jpg
Hirschfeld 1929. godine
Rođenje 14. svibnja 1868.
Smrt 14. svibnja 1935.
Prebivalište Njemačka, Francuska
Polje Seksologija
Poznat po Institut für Sexualwissenschaft
Znanstveno-humanitarni odbor

Magnus Hirschfeld (14. svibnja 1868., Kolberg, Pruska - 14. svibnja 1935., Nica, Francuska) bio je njemački liječnik, seksolog i suosnivač prve organizacije za prava homoseksualnih osoba - Znanstveno-humanitarnog odbora.[1][2][3]

Rani život[uredi VE | uredi]

Hirschfeld je rođen u Kolbergu, u židovskoj obitelji, kao sin poznatog liječnika Hermanna Hirschfelda. Od 1887. do 1888. studirao je filozofiju i filologiju u Breslau, tj. Wrocławu, a od 1888. do 1892. medicinu u Strasbourgu, Münchenu, Heidelbergu i Berlinu. Nakon nekoliko mjeseci putovanja, vraća se u Njemačku u Magdeburg gdje se bavi medicinom. Dvije godine kasnije seli u Berlin gdje počinje proučavati ljudsku seksualnost - posebno homoseksualnost.[4]

Politički i društveni aktivizam[uredi VE | uredi]

Znanstveno-humanitarni odbor[uredi VE | uredi]

Nakon što je nekoliko godina djelovao u Magdeburgu kao liječnik opće prakse, pod pseudonimom Th. Ramien izdao je pamflet o homoseksualnoj ljubavi - Sapfa i Sokrat.[5] Godine 1897. osniva Znanstveno-humanitarni odbor zajedno s izdavačom Maxom Spohrom, odvjetnikom Eduardom Obergom i piscem Franzom Josephom von Bülowom.[4] Nastojali su provoditi istraživanja kojima bi zastupali prava homoseksualnih osoba i podržavali ukidanje Članka 175. Kaznenog zakona Njemačke koji je kriminalizirao homoseksualnost. Moto odbora, "Pravda kroz znanost", odražavao je Hirschfeldovo vjerovanje da će bolje znanstveno razumijevanje homoseksualnosti ukloniti društveno neprijateljstvo prema homoseksualnim osobama.

Unutar samog odbora, neki su članovi negirali Hirschfeldovo (i Ulrichsovo) stajalište da su homoseksualni muškarci po prirodi ženstveniji. Benedict Friedlaender i nekoliko drugih članova napustili su Znanstveno-humanitarni odbor i osnovali novu grupu, "Bund für männliche Kultur" (hrv. Zajednicu za mušku kulturu), koja se nedugo nakon osnivanja raspala. Tvrdili su da je muška istospolna ljubav aspekt muškosti, a ne zasebno stanje.

Znanstveno-humanitarni odbor je, pod Hirschfeldovim vodstvom, prikupio više od 5000 potpisa poznatih Nijemaca na peticiji za ukidanje Članka 175. Neki od njih su Albert Einstein, Hermann Hesse, Käthe Kollwitz, Thomas Mann, Heinrich Mann, Rainer Maria Rilke, August Bebel, Max Brod, Karl Kautsky, Stefan Zweig, Gerhart Hauptmann, Martin Buber, Richard von Krafft-Ebing i Eduard Bernstein. Prijedlog je 1898. godine predstavljen u Reichstagu,[3] ali podržala ga je samo mala skupina zastupnika Socijaldemokratske stranke.

Afera Eulenburg[uredi VE | uredi]

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Međuratno razdoblje[uredi VE | uredi]

Institut für Sexualwissenschaft[uredi VE | uredi]

Kasniji život, progonstvo i smrt[uredi VE | uredi]

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Tatchell, Peter (26. svibnja 2015.). Magnus Hirschfeld: The Einstein of sex who braved Nazi genocide to wage LGBT crusade (engleski). International Business Times, preuzeto 18. listopada 2017.
  2. Ross, Alex (26. siječnja 2015.). The Gay Capital of the Nineteenth Century (engleski). The New Yorker, preuzeto 18. listopada 2017.
  3. 3,0 3,1 Reform des Sexualstrafrechts (njemački). Magnus-Hirschfeld-Gesellschaft, preuzeto 5. studenog 2017.
  4. 4,0 4,1 Djajic-Horváth, Aleksandra (24. ožujka 2014.). Magnus Hirschfeld (engleski). Britannica.com, preuzeto 18. listopada 2017.
  5. LeVay, Simon. Queer Science - The Use and Abuse of Research into Homosexuality (engleski). The Washington Post, preuzeto 5. studenog 2017.