Maiari

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Maiari (izvorno jd. Maia, mn. Maiar) su bića u izmišljenom svijetu Međuzemlja J. R. R. Tolkiena. Oni su niži red Ainura koji su ušli u Eäu na početku vremena.Maiari su takoder opisani kao bogovi stvaranja sredozemlja te je nekolicina njih poslana u meduzemlje kako bi srusili Saurona. Samo ime Maiar dolazi iz kvenjskog jezika i vilenjačkog korijena maya- "savršen, divan".[1] Maiarima se nazivaju svi Ainuri koji su ošli u Eäu, "Stvaranje", ipak, se češće odnosi na one manje moći među njima: "Maia je naziv sorte Valara, ali napose onih manje moći bez 9 velikih vladara" napisao je Tolkien.[2]

U Valaquenti se navodi da su mnogi Maiari bili povezani s Valarima; primjerice, Ossë i Uinen, koji su vladali morem a najpoznatiji su Ilúvatarovoj djeci, bili su pod Ulmom, dok je Curumo, koji je u Međuzemlju postao poznat kao Saruman, bio s Aulëom Kovačem. Sauron je također bio s Aulëom prije nego ga je zaveo Melkor.

Pošto su božanskog porijekla bića velike snage i moći Miari se mogu kretati svijetom da ih nitko ne opazi, ili pak, mogu uzeti obličje vilenjaka ili drugih bića. Ovako utjelovljeni u fanar, mogli su biti uništeni, ali njihovom istinskom biću nije se moglo nauditi.

Maiar Eönwë je stjegonoša i glasnik Manwëov. On je vodio vojske Zapada u Gnjevni rat u kojem su Morgotha zbacili s prijestolja i uništili Thangorodrim.[3]

Melkor (sindarinski Morgoth), zli Vala, zaveo je mnoge Maiare koji su mu kasnije služili. Poznatiji od ovih su Sauron, glavni lik Gospodara prstenova i Balrozi, njegovi zlodusi plamena i sjene.[4] Ovi se na kvenjskom nazivaju Úmaiarima.

Oko 1100. godine Trećeg doba Valari su poslali nekoliko Maiara u Međuzemlje kako bi pomogli u borbi protiv Saurona. Mnogo su toga znali i mogli učiniti, zaogrnuti ljudskim obličjem, naizgled stari, ali vrlo snažni.[5] Njihov zadatak je bio voditi vilenjake i ljude zadobijajući njihovo povjerenje i šireći znanje, a ne vladajući njima strahom i silom. Poznati su kao Istari, ili čarobnjaci. U tolkienovu djelu spominje se pet Istara: Gandalf Sivi (Olórin ili Mithrandir; kasnije Gandalf Bijeli), Saruman Bijeli (Curumo ili Curunír; kasnije samoprozvani Saruman Višebojni), Radagast Smeđi (Aiwendil), te dva Plava čarobnjaka (Alatar i Pallando) koji se spominju tek usputno.

Vidi još i[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (engl.)JRR Tolkien, "Words, Phrases and Passages", Parma Eldalamberon 17, str. 174.
  2. (engl.)JRR Tolkien, "Words, Phrases and Passages", Parma Eldalamberon 17, str. 174.
  3. Silmarillion, Quenta Silmarillion, O Eärendilovu putovanju i Gnjevnom ratu, str. 276.
  4. Silmarillion, "Valaquenta", str. 31.-32.
  5. (engl.)Nedovršene pripovijesti, "Istari", str. 388. ff.