Majorijan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
As Majorijana

Majorijan (lat. Julius Valerius Maiorianus, Julije Valerije Majorijan), (?, oko 420. - Dertona, Ligurija, 7. kolovoza 461.), Car Zapadnog Rimskog Carstva od 457. do 461. Bio je istaknuti vojni zapovjednik i posljednji od zapadnorimskih careva koji je pokušao doista vladati i vlastitim snagama osloboditi osvojene dijelove Carstva. Svi zapadnorimski carevi nakon njega bili su puke političke figure bez stvarne vlasti, u rukama barbarskih generala ili carevi koje je izabrao i kojima je kontrolirao istočnorimski car.

Životopis[uredi VE | uredi]

Zapadno Rimsko Carstvo za vladavine Majorijana. Crvenom bojom označeni su teritoriji Carstva 456. godine, a isprekidanom crvenom bojom označena su područja koja je Majorijan oslobodio od barbara

Rodio se u uglednoj vojnoj obitelji. Godine 457. postao je dvorski vojni zapovjednik (magister militum praesentalis) uz Ricimera, kojem je pomogao zbaciti Avita sa carskog prijestolja, nakon čega ga je Ricimer postavio za novog zapadnorimskog cara.[1]

Odmah po stupanju na prijestolje, suočio se s pobunom Burgunda u Galiji i vizigotskog kralja Teodorika II., osobnog prijatelja bivšeg cara Avita, koji je poveo pobunu protiv novog cara. Nakon što je osigurao Galiju, krenuo je u svibnju 460. godine u Španjolsku, odakle je namjeravao uz pomoć mornarice napasti vandalskog kralja Gajzerika u Africi. Međutim, Gejzerik je doznao za carev plan te mu je uništio flotu, nakon čega je Majorijan priznao Gejzerika za kralja Mauretanije i Tripolitanije. Ricimer je taj mirovni sporazum smatrao sramotnim za Rim te je prisilio Majorijana na abdikaciju, a potom ga je dao pogubiti.[2] [3]

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Majorijan