Mali zimzelen

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mali zimzelen
Vinca minor beentree.jpg
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Gentianales
Porodica: Apocynaceae
Rod: Vinca
Vrsta: V. minor
Dvojno ime
Vinca minor
L.

Mali zimzelen (mrtvačka rožica, lat. Vinca minor) je zeljasta biljka iz porodice Apocynaceae, plavih cvjetova i stalno zelenih listova. Biljka je udomaćena u srednjoj i južnoj Europi, od Francuske i Portugala do Nizozemske i Baltičkih država na sjeveru, istočno dopire do Kavkaza, ima je i u jugozapadnoj Aziji, te Turskoj. Smatra se otrovnom, nekada se koristila u narodnoj medicini( u Rusiji se koristi i danas ).

Sadrži oko 50 raznih alkaloida. Koristi se i u hortikulturi. Zanimljivo da je se ubraja i u biljke indikatore arheoloških nalazišta.[1]

Sastav[uredi VE | uredi]

Trava zimzelena sadrži više od 20 alkaloida , sličnih rezerpinu , uključujući minorin , vinin , pubiscin , vinkamin , izovinkamin , vinkaminorpin , izomajdin , akuamicin , devinkan . Sadrži i urzolsku kiselinu , flavonoide , gorke tvari i tanine , saponine , šećere , vitamine : C (993 mg /%), karoten (oko 8%), rutin . Prilikom sakupljanja sirovina, sušenja i pakiranja treba se pridržavati sigurnosnih mjera opreza .[2][3]

Farmakološka svojstva[uredi VE | uredi]

Pripravci malog zimzelena imaju smirujuća , hipotenzivna , vazodilatacijska , hemostatska , antimikrobna i adstrigentna svojstva. Alkaloid devinkan umjereno snižava krvni tlak i ima sedativna svojstva. Mehanizam hipotenzivnog djelovanja temelji se na sposobnosti snižavanja vaskularnog tonusa i otpornosti perifernih žila. Devinkan također širi žile mozga .

Upotreba u narodnoj medicini[uredi VE | uredi]

U narodnoj medicini, preparati se interno koriste za migrene , početne faze hipertenzije , proljev , groznicu , malariju , krvarenje iz nosa , pluća , maternice , izvana za ispiranje , zubobolju i upalne procese u usnoj šupljini , losione za vlažne ekceme , osipe , svrbež kože .

Biljka je otrovna , treba se koristiti oprezno, pažljivo slijedeći upute .

U homeopatiji se koristi esencija iz svježe biljke, sakupljene na početku cvatnje .[4]

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Blamey, M., & Grey-Wilson, C. (1989). Flora of Britain and Northern Europe. Hodder & Stoughton.
  • Huxley, A., ed. (1992). New RHS Dictionary of Gardening 4: 665. Macmillan.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Christian Stolz: Archäologische Zeigerpflanzen: Fallbeispiele aus dem Taunus und dem nördlichen Schleswig-Holstein. Plants as indicators for archaeological find sites: Case studies from the Taunus Mts. and from the northern part of Schleswig-Holstein (Germany). In: Schriften des Arbeitskreises Landes- und Volkskunde. Band 11, 2013, 30 S., PDF-Datei, 2 MB. Werner Prange: Das Kleine Immergrün (Vinca minor L.) in Westdeutschland - eine Kulturreliktpflanze aus römischer Zeit. In: Schriften des Naturwissenschaftlichen Vereins für Schleswig-Holstein. Band 66, 1996, S. 71–96, PDF-Datei, 4 MB.
  2. Мазнев Н. И. Энциклопедия лекарственных растений. — 3-е изд., испр. и доп.. — Мoskva 2004.
  3. Ботанико-фармакогностический словарь: Справ. пособие / К. Ф. Блинова, Н. А. Борисова, Г. Б. Гортинский и др.; Под ред. К. Ф. Блиновой, Г. П. Яковлева. — Мoskva 1990. —
  4. Энциклопедический словарь лекарственных, эфирномасличных и ядовитых растений / Сост. Г. С. Оголевец. — Мoskva 1951.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]