Manastir Pitareti
|
Samostan Pitareti
ფიტარეთის მონასტერი | |
|---|---|
 | |
| Lokacija | 26 km JZ od Tetrickara,Kvemo Kartli |
| Koordinate | 41°28′44″N 44°19′11″E / 41.4789°N 44.3197°E |
| Godine izgradnje | 13. stoljeće |
| Religija | Gruzijska pravoslavna Crkva |
Manastir Pitareti (gruz.ფიტარეთის მონასტერი) srednjovjekovni je pravoslavni samostan u Gruziji, otprilike 26 km jugozapadno od grada Tetrickara, Kvemo Kartli, jugozapadno od glavnog grada Tbilisija.
Samostan Pitareti sastoji se od crkve Theotokos, zvonika, porušenog zida i nekoliko manjih pomoćnih zgrada. Čini se da je glavna crkva sagrađena u doba Đure IV. početkom 13. stoljeća. Njegov je dizajn sukladan suvremenom kanonu gruzijske kupolaste crkve i dijeli niz zajedničkih obilježja - poput tipičnog križnog plana i jedinstvenog bočnog trijema - sa samostanima Betanija, Kvatahevi i Timotesubani. Fasade su ukrašene, naglašavajući niše i kapake. Cijeli je interijer nekoć bio freskopisan, ali preživjeli su samo znatno oštećeni fragmenti tih freski.
Samostan je bio posjed i groblje plemićke obitelji Kačibadze-Baratašvili i od 1536. njihovih potomaka - prinčeva Orbelišvilija. Natpis iz 14. stoljeća spominje ktitora (osnivača) - kraljevskog komornika Kavtara Kačibadzea. Drugi natpis s grobnog kamena bilježi ime Kaplana Orbelišvilija koji je preuredio samostan 1671. godine. Samostan u Pitaretiju napredovao je do 1752. godine kada je bio prisiljen zatvoriti zbog pljačkaškog napada iz Dagestana.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- (gruz.) Zakaraia, P. (1990), ქართული ხუროთმოძღვრება XI-XVIII სს. (Gruzijska arhitektura od 11 do 18. stoljeća). Tbilisi, str. 96. – 113.