Mandarina
| Mandarina | |
|---|---|
 Plod mandarine | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Podrazred: | Rosidae |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Rod: | Citrus |
| Vrsta: | C. reticulata |
| Dvojno ime | |
| Citrus reticulata Blanco | |
| Baze podataka | |
Mandarina ili mandarinka (lat. Citrus reticulata) je biljka iz porodice Rutaceae, a pripada rodu Citrusa. Mandarine su zimzelene biljke, narastu do oko 3 metra visine, sa širim listovima od ostalih citrusa. Najbolje uspijeva u suptropskim krajevima jer je osjetljiva na hladnoću, posebno na temperature ispod ništice. U hrvatskim krajevima mandarina najbolje uspijeva u dolini Neretve gdje su odlični uvjeti za plantažno uzgajanje vrlo kvalitetnih sorti unšiu mandarina koje se uzgajaju od 1934. godine.
 | Postoji mogućnost da je velik dio teksta prepisan s ove stranice, što predstavlja kršenje autorskih prava. Ako postoji dopusnica za slobodnu uporabu teksta, to bi trebalo biti istaknuto na stranici za razgovor. Dopusnica se može poslati prema uputama na ovoj stranici. Ako dopusnica ne postoji, tekst se može prepričati, nakon čega će prijašnje inačice biti skrivene. Bez dopusnice, stranica koja krši autorska prava bit će obrisana! |
Mandarina je zimzeleni grm ili manje stablo čije grane mogu nositi trnove. Listovi su naizmjenični i jednolisnato sastavljeni. Usko okriljena peteljka odvojena je člankom od kožaste plojke, koja može biti lancetasta, eliptična ili široko jajolika. Rub joj je uglavnom slabo narovašen prema vrhu, a sam vrh često završava plitkim urezom.[1]
Mirisni dvospolni cvjetovi razvijaju se pojedinačno ili po dva do tri u pazušcima listova. Čaška je nepravilno podijeljena na tri do pet režnjeva, dok vjenčić čini pet bijelih latica, najčešće kraćih od 1,5 cm. Cvijet ima 20–25 prašnika, čiji su filamenti pri osnovi povezani u nekoliko skupina. Plodnica je pretežno deset- do dvanaestogradna, a rjeđe ima sedam pretinaca.
Plod je hesperidij spljoštena do gotovo kuglasta oblika, obično promjera 5–8 cm. Dozrijevanjem poprima žutu, narančastu, crvenu ili grimiznu boju. Kora je razmjerno rahla i lako se odvaja, dok je unutrašnjost najčešće podijeljena na 7–14 sočnih dijelova. Okus ovisi o uzgojnom obliku i može biti sladak, slatko-kiseo ili katkad blago gorak. Broj sjemenki vrlo je promjenjiv, a neki su uzgojni oblici gotovo bez sjemenki. U sjemenci se često razvija više zametaka sa zelenim supkama.[1]
Prema Kewu, prirodni areal vrste nalazi se u jugoistočnoj Kini, od Guangxija prema Hunanju i Jiangxiju. Mandarina se stoljećima uzgaja izvan toga područja i danas je raširena u suptropskim krajevima. Križanjem s pomelom (Citrus maxima) i naknadnim povratnim križanjima sudjelovala je u nastanku brojnih uzgajanih agruma, uključujući različite naranče i grejpove.
Sorta unšiu (Unshiu, Satsuma) je sortna grupa japanskih mandarina, kojih ima više od 200. Zbog otpornosti na hladnoću (može izdržati kraća razdoblja hladnoće i do -10°C) postala je glavna sorta uzgoja u hrvatskim krajevima, posebno u dolini Neretve. Cvjeta rano s mirisnim bijelim cvjetovima. Plodovi su sočni i slatki, skoro bez sjemenki. Sazrijeva u jesen.
U nešto manjem obujmu u nas se uzgajaju i druge sorte kao što su klementine (na Dubrovačkom području poznat kao aleksandrin[2]) i sorta havana (domaća mandarina, narančin).
Klementina je manje otporna na hladnoću, plodovi su joj slađi i ukusniji od sorte unšiu, bez sjemenki. Manja je od mandarine te je crvenkaste boje, a sazrijeva negdje oko prosinca. Sorta havana kasno sazrijeva, u siječnju ili čak veljači, plod je pun sjemenki, te ga mnogi zbog toga izbjegavaju. Vrlo je mirisan i boljeg okusa od sorte unšiu.
| 100g mandarine sadrži: | |||||||
| kcal | kJ | voda | masnoće | kalij | kalcij | Magnezij | Vitamin C |
| 46-50 | 195-210 | 85-87 g | 0,3 g | 210 mg | 33 mg | 11 mg | 30 mg |
- 1 2 Flora of Australis, pristupljeno 4. kolovoza 2026.
- ↑ Dubrovački vjesnik, Gruške vedute: Kad aleksandrini zavonjaju pred Božić... objavljeno 3. prosinca 2016., pristupljeno 21. siječnja 2017.