Marija Bernadeta Banja
| Marija Bernadeta Banja | |
|---|---|
| Blaženica | |
| Rođena | 18. lipnja 1912. Veliki Grđevac |
| Preminula | 15. prosinca 1941. Goražde |
| Beatificirana | 24. rujna 2011. |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi |
| Spomendan | 15. prosinca |
| Normativni nadzor | |
 Portal o kršćanstvu | |
Marija Bernadeta Banja (Veliki Grđevac, 18. lipnja 1912. – Goražde, 15. prosinca 1941.) bila je mađarska katolička redovnica, jedna od Drinskih mučenica[1] i blaženica.
Po narodnosti je bila Mađarica. Već u obiteljskoj kući naslijedila je duboku pobožnost. Obitelj u Velikom Grđevcu bila je poznata po svojemu javnom i revnom kršćanskom životu. Zato je u selu postojala uzrečica za one vjernike koji su se odlikovali revnijim vjerskim životom: "Pobožni kao Banje." U brojnoj obitelji odgajana je u kršćanskom ozračju koje je podrazumijevalo svakodnevni aktivni molitveni život, ali joj također, unatoč njezinoj krhkoj pojavi, nije nedostajalo marljivosti i radišnosti u svakodnevnim seoskim poslovima koje je s radošću obavljala. Stoga i ne čudi što je već u mladoj dobi odlučila potpuno se predati Gospodinu i objeručke prihvatiti Božji poziv.[2]
Dana, 15. kolovoza 1932. položila je redovničke zavjete u družbi Kćeri Božje ljubavi i odmah je poslana u samostan Marijin dom u Palama, gdje je ostala sve do napada četnika. U samostanu je bila kuharica; kuhala je za sestre, za goste i za sve koji su dolazili na liječenje i odmor. Spremajući objed s. Bernadeta je redovito pjevala svete pjesme i to je bila njezina molitva.
Četnici su 11. prosinca 1941. provalili u Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice (s. Julu Ivanišević, s. Berchmanu Leidenix, s. Krizinu Bojanc, s. Antoniju Fabjan i s. Bernadetu Banju), i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu, uz preslušavanja i ispitivanja, do Carevih Voda i Sjetline. Tamo je ostala s. Berchmanna, shrvana od puta, i kasnije je umorena, 23. prosinca 1941. Ostale četiri sestre odvedene su u Goražde, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u vojarnicu na katu. Vojarnicom je zapovijedao bojnik Jezdimir Dangić. Četnici su, u pijanom stanju, po noći navalili u sobe. Redovnice su skočile kroz prozor da izbjegnu silovanje, nakon čega su dokraja iskasapljene, a tijela su im bačena u rijeku Drinu. Nazvane su Drinske mučenice.[3]
Zajedno sa susestrama proglašena je blaženom u Sarajevu 24. rujna 2011. na sv. misi, koju je predvodio papin izaslanik, kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih.[4]
U rujnu 2025. svečano je otvorena crkva bl. Drinskih mučenica uz prisustvo hodočasnika iz različitih dijelova svijeta.[5][6]
- Damiš, Ivan. 2010. Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata, Zagreb.
- ↑ Tko su Drinske mučenice Kćeri Božje ljubavi Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. prosinca 2009. (Wayback Machine)
- ↑ veliki-grdjevac.hr Preuzeto 4. siječnja 2023.
- ↑ Drinske Mučenice Službenice Božje, buduće Blaženice Kćeri Božje ljubavi Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. rujna 2011. (Wayback Machine) , pristupljeno 6. veljače 2011.
- ↑ Vijest ktabkbih.net Preuzeto 25. rujna 2011.
- ↑ bpkg.gov.ba, Vlada Goraždansko-podrinske županije
- ↑ U Goraždu se otvara Crkva Blaženih Drinskih mučenica bosna.hr