Marokanska kuhinja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Niz marokanskih začina na glavnoj tržnici u Agadiru

Marokanska kuhinja je mješavina mediteranske, berberske i andaluzijske kuhinje. Kuhari kraljevske kuhinje u Fesu, Meknesu, Marrakechu, Rabatu i Tetouanu stvorili su temelje za ono što je poznato kao marokanska kuhinja danas.

Sastojci[uredi | uredi kôd]

Maroko proizvodi veliki izbor mediteranskog voća i povrća, pa čak i neke tropske. Uobičajeno meso je govedina, ovčetina, janjetina, piletina, zečetina, meso od deve i plodovi mora.

Začini[uredi | uredi kôd]

Bilje[uredi | uredi kôd]

Struktura objeda[uredi | uredi kôd]

Tipičan ručak počinje s nizom toplih i hladnih salata, nakon čega slijedi nacionalna jela tagine ili dwaz. Kruh se jede uz svaki obrok. Nakon toga obično dolazi meso: janjetina ili piletina. Šalicom slatkog čaj od mente se obično završava obrok. Marokanci jedu koristeći se s vilicom, nožem i žlicom ili rukama koriste kruh kao pomagalo, ovisno o posluženom jelu. Potrošnja svinjetine i alkohola nije uobičajeno zbog vjerskih ograničenja.[1] U domaćim ambijentima, svi se poslužuju iz iste zdjele i nije običaj da svatko ima svoj tanjur.[2]

Salate[uredi | uredi kôd]

Salate se poslužuju sirove i kuhane, vruće ili hladne.[3] Hladna salata podrazumijeva zaalouk (smjesa patlidžana i rajčice) i taktoukau (mješavina rajčica, zelene paprike, češnjaka i začina). Ovakvi sastojci karakteristični su za gradove Taza i Fes.[3]

Slastice[uredi | uredi kôd]

Na kraju obroka češće se poslužuju sezonska voća od deserta, ali postoji i više nacionalnih marokanskih deserta. Tradicionalni desert je "Kaab el ghzal" (Gazelini rogovi) koji se sastoji od lisnatog tijesta punjenog pastom od badema i prelivenog šećerom.[4] Drugi poznati desert je "Halwa chebakia", kolač od meda, u obliku pereca, koji se prži u dubokom ulju i umače u med te se posipa sezamovim sjemenkama. Halwa chebakia su kolačići koji se jedu tijekom mjeseca Ramazana .

Pića[uredi | uredi kôd]

Štand brze hrane na Djemaa el Fnau

Najpopularnije piće u Maroku je zeleni čaj s mentom. Tradicionalno, pravljenje dobrog čaj od mente u Maroku se smatra vrstom umjetnosti, a ispijanje s prijateljima i obitelji je dio svakodnevno tradicije. Tehnika ulijevanja čaja je toliko važna kao kvaliteta samog čaja. Čaj je popraćeno s tvrdim kockama šećera. Marokanski čajnici imaju dugačke, zakrivljene drške koje omogućavaju da se čaj ravnomjerno sipa u male šolje s visine. Da bi postigli optimalan okus, čaj sipaju iz dva puta. Marokanci također vole čaj s mjehurićima, pa ga zato sipaju držeći čajnik visoko iznad malih šalica.

Brza hrana[uredi | uredi kôd]

Prodaja brze hrane na ulicama je dio već duge tradicije, a najbolji primjer je Djemaa el Fna u Marrakechu. Na izboru su najčešće lokalni "Bocadillo", Mozarella, riba (obično tuna) i omlet.

Trgovine koje prodaju mliječne proizvode nazivaju se "Mhlaba" i vrlo su rasprostranjene diljem zemlje. Te mliječne prodavaonice uglavnom nude sve vrste mliječnih proizvoda, sokova i lokalnih delicija kao što su (Bocadillos, Msemen i Harcha).

U kasnim 1990-im, nekoliko internacionalnih fast-food kompanija otvorilo je restorane u većim gradovima.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Food In Morocco". Hrana po zemljama (Web).
  2. http://www.gastronaut.hr/tematjedna.asp?tjedan=201402
  3. a b Zeldes, Leah A. 11. studenoga 2009. Eat this! Zaalouk, a cooked salad from Morocco. Dining Chicago. Chicago's Restaurant & Entertainment Guide, Inc. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2010. Pristupljeno 12. studenoga 2009.
  4. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2015. Pristupljeno 8. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)