Ova stranica dio je WikiProjekta žene u crvenom. Kliknite ovdje za više informacija

Marta iz Betanije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Sveta Marta iz Betanije
Isus u kući Marte i Marije
Isus u kući Marte i Marije
Rođen 1. stoljeće pr. Kr.
Judeja
Preminuo 1. stoljeće
tradicionalno Cipar ili Francuska
Kanoniziran prije kongregacije
Slavi se u Kršćanstvo
Spomendan 29. srpnja
Zaštitnik zanimanja konobari, kuhari, domaćice
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Sveta Marta iz Betanije (judeo-aramejski מַרְתָּא Martâ) je biblijska osoba i svetica opisana u Evanđeljima po Luki i Ivanu. Zajedno s bratom Lazarom i Marijom stanovala je u selu Betaniji kraj Jeruzalema. Bila je svjedokom Isusovog uskrsnuća njenog umrlog brata.

Prema Evanđelju po Luki:

Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.[1]

Marta je pozvala sestru Mariju, da joj pomogne, a Isus je odgovorio da je Marija u pravu, jer je potrebno samo jedno, "jedna stvar" koja očigledno znači slušanje Isusovih učenja. To je u skladu s Isusovim riječima, da čovjek ne živi samo o kruhu, nego po svakoj Božjoj riječi (Lk 4,4) To se često tumači kao veća važnost duhovnih vrijednosti nad materijalnim poslovima, poput pripreme hrane. Isus time nikako nije želio zanijekati vrijednost svakodnevnih kućanskih poslova kojima se tolike žene bave, već je samo htio uspostaviti stanoviti poredak vrijednosti. Prije svega treba tražiti Kraljevstvo nebesko i pobrinuti se za potrebe duha. Crkva časti svetu Martu kao sveticu i predanu zaštitnicu te utjehu domaćica, čiji su svakodnevni napori nerijetko slabo priznati.[2]

U Evanđelju, Martu susrećemo još i kada je umro njezin brat Lazar. Znajući kako se Isus približava Betaniji, kako bi se oprostio od svoga preminuloga prijatelja, trči Mu ususret. Dolazi ususret Isusu i govori Mu: “Da si Ti bio ovdje moj brat ne bi umro! No, znadem da će Te Bog i sada uslišiti u svemu što Ga zaišteš!”[3] Isus joj reče: "Brat će tvoj uskrsnuti." Marta mu odgovori: "Znam, da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan." Isus joj ponovno reče: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I ni jedan, koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?" Ona mu odgovori: "Da, Gospodine, ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Božji, koji je imao doći na ovaj svijet." (Iv 11, 21-27)[4] Malo nakon toga, Isus je uskrsnuo Lazara.

Sveta Marta bila je vrlo popularna u srednjem vijeku, hvalila se njena vrlina gostoljubivosti, primila je Krista u svoj dom i posluživala ga za razliku od svoje kontemplativne sestre Marije.

Prema provansalskoj tradiciji, Marta se nakon Kristove smrti naselila u Provansi u Saintes-Maries-de-la-Mer u Francuskoj s Lazarom i Marijom. U Tarasconu je u njezinu čast podignuta kraljevska kolegijalna crkva, na mjestu njezine navodne grobnice.

Vidi i:[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]