Martin Vidović

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Monsinjor
Martin Vidović
Martin Vidovich 01.jpg
Coat of arms of Martin Vidović.svg
Rođen 15. srpnja 1953.
Vidonje
Svećenik 28. svibnja 1989.
Portal: Kršćanstvo

Mons. Martin Vidović (Vidonje, 15. srpnja 1953.), naslovni nadbiskup ninski i bivši apostolski nuncij u Bjelorusiji.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mons. Vidović rođen je 15. srpnja 1953. godine u Vidonjama kod Metkovića. U Rimu je završio filozofsko-teološki studij. Govori talijanski, ruski, poljski, francuski, španjolski i njemački.

Novinar[uredi VE | uredi]

Poslije nekoliko suradničkih priloga objavljenih u razdoblju od 1975. do 1977., stalnim suradnikom Hrvatskoga odjela Vatikanskoga radija postaje u studenome 1978. Kasnije, 1. siječnja 1983. postaje stalnim članom uredništva Hrvatskoga odjela spomenute radijske postaje.

Uz službu urednika Vatikanskoga radija mons. Vidović bio je i suradnik vatikanskoga dnevnika L'Osservatore Romano, hrvatskog katoličkog tjednika Glas Koncila, u kojemu je počeo sustavno suradjivati u rujnu 1974., Informativne katoličke agencije Hrvatske biskupske konferencije, tijekom 1994. i 1995.

Svećenik[uredi VE | uredi]

Od travnja 1987. počinje sustavno surađivati s Papinim Državnim tajništvom, najvišim tijelom Apostolske ili Svete Stolice Sveta Stolica.

Za svećenika ga je 28. svibnja 1989. godine na grobu svetoga Petra u Rimu zaredio tadašnji papa, danas sveti Ivan Pavao II.

Uz urednički posao na Vatikanskome radiju 6. studenoga 1993. povjereni su mu neki tajnički poslovi u tada upravo otvorenoj Apostolskoj Nuncijaturi u Bosni i Hercegovini, kojoj je prvo sjedište bilo u Vatikanu. Često je zbog toga bivao na putu između Vatikana i Sarajeva, navlastito u jeku ratnih strahota, kada se je u Sarajevo moglo stizati tek posebnim vojnim zrakoplovima ili pak vozilima za humanitarnu pomoć. U međuvremenu je 17. rujna 1994. postao i stalni dužnostnik Papina Državnoga tajništva, zadržavši još neko vrijeme uredničku službu na Vatikanskome radiju, koju napušta 1. listopada 1995., i tajničku službu u Apostolskoj Nuncijaturi u Bosni i Hercegovini, koju napušta 30. lipnja 1999.

Monsinjor[uredi VE | uredi]

Kapelanom Njegove Svetosti, što mu daje pravo na počasni naslov monsinjor, imenovan je 15. travnja 1997. godine. Uz posao koji je u Vatikanu radio bio je također član Pastoralnoga vijeća ustanove "Peregrinatio ad Petri Sedem", tijela Svete Stolice za hodočašća u Rim. Mnogi hrvatski hodočasnici u Vječni Grad sjećaju ga se po tome što im je omogućio susret s papom Ivanom Pavlom II. Zahvaljujući slobodi kretanja u blizini tadašnjega pape, a danas svetog Ivana Pavla II., mnoge je osobno doveo k Papi te su s njime mogli razmjeniti koju riječ i za uspomenu se slikati. Osim mnogim malim ljudima, mnoštvu neznanih, učinio je to, na primjer, 2003. i splitskome Hajduku i skupini novinara Slobodne Dalmacije iz Splita.

Nadbiskup i nuncij[uredi VE | uredi]

Papa Ivan Pavao II. 15. rujna 2004. imenovao je mons. Vidovića ninskim nadbiskupom naslovnikom, to jest nositeljem biskupskoga naslova slavne starohrvatske Ninske biskupije, te mu istodobno povjerio službu svojega diplomatskoga predstavnika, apostolskoga nuncija, u Bjelorusiji. Na toj je dužnosti ostao sve do 15. srpnja 2011.

Papa i Hrvati[uredi VE | uredi]

Mons. Vidović je djelatno sudjelovao u pripremama i ostvarenju pet pastirskih pohoda pape Ivana Pavla II. hrvatskim katolicima: tri puta u Republiku Hrvatsku (1994., 1998. i 2003.) te dva puta u Bosnu i Hercegovinu. O njegovoj bliskoj povezanosti s svetim Ivanom Pavlom II. svjedoče, uz ostalo, i riječi apostolskoga pisma, pučki zvanoga bula, koje je taj isti papa u prigodi imenovanja napisao: [1]

Wikicitati „»U ljubljenoj zemlji Hrvatskoj rođen, ti si, predragi sine, primio vrstan duhovni odgoj u obitelji, iznad svega od roditelja, koji si poslije, tijekom godina, marljivo dograđivao. Dvadeset osmoga dana mjeseca svibnja ljeta gospodnjega 1989. mi sami smo te zaredili za svećenika u Petrovoj bazilici. Potom si marno radio u službi Svete Stolice, osobito na Vatikanskoj radijskoj postaji, u Apostolskoj nuncijaturi u Bosni i Hercegovini i u Državnomu tajništvu. Svoju nadarenost, posebne sposobnosti i osobito pouzdanje u Gospodina očitovao si u vrijeme priprema Naših pastirskih pohoda u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Budući da si dugo vremena pokazivao svoju okretnost i vještinu u vođenju crkvenih poslova, odlučili smo ti sada povjeriti još odgovorniju službu. Našom apostolskom vlašću, dakle, ovim te pismom imenujemo apostolskim nuncijem u Bjelorusiji i postavljamo naslovnim nadbiskupom ninskim, s potrebnim pravima i njima odgovarajućim ovlastima.«”
()

Izvor[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]