Martin de Gurrea y Aragón

Izvor: Wikipedija
Portret Martina koji je načinio Antonis Mor

Martin de Gurrea y Aragón (španjolski: Martín de Gurrea y Aragón) (Pedrola, 17. svibnja 1525./1526. — Pedrola, 25. travnja 1581.) bio je španjolski plemić, grof Ribagorze dvaput te vojvoda Villahermose (1550. — 1581.). Poznat je i po tome što je bio mecena.

Bio je potomak kraljevske obitelji Aragonije, sin grofa Alfonsa Felipea i njegove supruge, Ane. Od oca je naslijedio titulu grofa i zemlju.[1]

Istakao se i kao vojnik u bitci znanoj na španjolskom kao Batalla de San Quintín.

Brakovi[uredi | uredi kôd]

Martinova supruga je bila Luisa de Borja y Aragón[2] (umrla 1560.).

Luisa i Martin su imali djecu:

Martin je svoju titulu grofa prepustio svom sinu Ivanu, ali nakon što je Ivan ubio svoju suprugu, Martin je ponovno postao grof; njegov sin je pogubljen.

Nakon smrti Luise, Martin je oženio Maríju Pérez de Pomar; njihova je kći bila Julijana, supruga Juana de Aragóna, señora Ballobara y Las Casetasa.

María i Gabriela su imena Martinovih izvanbračnih kćeri.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Iglesias Costa, Manuel (2001). Historia del condado de Ribagorza. Huesca: Instituto de Estudios Altoaragoneses: Diputación de Huesca. ISBN 84-8127-121-7.
  2. Campos, Lola (2001). «Luisa de Borja y Aragón, Gandía, 1512, Zaragoza, 1560: Santa y duquesa». Mujeres aragonesas. Zaragoza: Ibercaja. pp. 35-40. ISBN 84-8324-111-0.
  3. Morejón Ramos, José Alipio (2009). Nobleza y humanismo. Martín de Gurrea y Aragón. La figura cultural del IV duque de Villahermosa (1526-1581). Zaragoza: Institución «Fernando el Católico» (C.S.I.C.) – Diputación Provincial de Zaragoza). ISBN 978-84-7820-972-9.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Iglesias Costa, Manuel (2001). Historia del condado de Ribagorza. Huesca: Instituto de Estudios Altoaragoneses: Diputación de Huesca. ISBN 84-8127-121-7.