Martina Zadro

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Martina Zadro
Martina-Zadro-Final.jpg
Rođen/aZagreb, 14. rujna 1973.
Žanr/oviklasična glazba
Zanimanjesopranistica, operna pjevačica i vokalna pedagoginja
AngažmanSNG Opera in balet Ljubljana
Internetska stranicamartinazadro.com

Martina Zadro (Zagreb, 14. rujna 1973.) hrvatsko-slovenska sopranistica, operna pjevačica i vokalna pedagoginja.[1]

Životopis i školovanje[uredi | uredi kôd]

Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu (smjer Grafika) te drugog razreda srednje Glazbene škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu (smjer solo pjevanje, prof. Mladen Katanić) upisuje studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod prof. Snježane Bujanović-Stanislav, gdje diplomira 1996. i magistrira 2001. godine.

Studij nastavlja na Visokoj školi za glazbu i scenske umjetnosti (njem. Hochschule fur Musik und darstellende Kunst) u Grazu (diploma Kurzstudium Lied i Oratorij 1999., prof. G. Zeller), a zatim se usavršava kod hrvatskog nacionalnog prvaka Vitomira Marofa i kontinuirano kod slovačke pegagoginje prof. Eve Blahove. Usavršavala se u New Yorku od 2004.2006., kod legendarne sopranistice Anne Moffo, kao njezina posljednja studentica.[2]

Umjetnička dostignuća[uredi | uredi kôd]

Sopranistica Martina Zadro vrlo se rano dokazala kao umjetnica cjelovite scenske osobnosti, koja je kontinuirano prisutna na međunarodnoj opernoj sceni i pridobiva pozornost publike diljem Europe, do Japana i Južne Amerike, kako na opernom tako i na koncertnom podiju. Od pobjede na Međunarodnim pjevačkim natjecanjima Lucia Popp[3] i Antonín Dvořák 1999. godine,[4] Martina stječe međunarodni ugled svojim čistim i ekspresivnim glasom i svojom potpuno predanom scenskom pojavom.

Posebno se profilira u operama Verdija, Mozarta i Puccinija, te ju njezine interpretacije dovode do Narodnog kazališta u Pragu (Susanna[5] i Pamina[6] kontinuirano 1999.2009.), turneja po Japanu (2001. i 2006., Bunkamura Orchard Hall u Tokiju, Nagoya / Aichi-ken Geijutsu Gekijo, Osaka / Festival Hall), Salzburškog Landestheatra (Contessa, 2005.)[6], Teatra Campoamor u Oviedu (Mimi 2008.)[7], engleskog opernog Festivala Longborough (Violetta, 2008.), Teatra Municipal u Santiagu (Violetta 2009.), Teatra Municipal u Limi (Mimi, 2011.), Narodog Divadla u Brnu (Violetta, 2013., 2014.) i Schlossfestspiele von Thurn und Taxis u Regensburgu (Violetta 2013., Mimi. 2015.). Interpretacija Janačkove heroine Kate Kabanove u Operi Rennes 2018. donosi joj izuzetne pohvale francuske kritike.[4]

Kao prvakinja Opere i baleta Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani Martina nastupa od 2003. u brojnim glavnim ulogama (Violetta, Gilda, Donna Fiorilla, Sylva, Mimi, Micaela, Hanna, Donna Francesca, Rosalinde, Euridice, Ksenija, Carmina burana, Donna Anna, Antonia, Kata Kabanova), a 2019. je debitirala kao Verdijeva Luisa Miller te Nedda (Pagliacci). Sudjeluje u baletnoj predstavi posvećenoj Tomažu Panduru, u izvedbi 3. Simfonije tužnih pjesama H. Goreckoga, 2017. Veliki međunarodni odjek postiže ulogama: Armgard, u ponovno otkrivenoj Offenbachovoj operi „Die Rheinnixen“, 2005. (Cankarjev dom)[8] te kao Verdijeva Desdemona u trijumfalnom Otellu uz Josea Curu na Ljubljanskom festivalu 2016.[9]

Debitirala je 1995. u HNK Zagreb (Barbarina)[6], gdje je ostvarila brojne uloge (Papagena, Jelena, Giulietta, Corilla, Gilda, Micaela, Mimi, Donna Anna), a ističe se u izvedbi opere „Crux dissimulata“ suvremenog hrvatskog skladatelja Srećka Bradića, koji ulogu Rose piše za Martinu, što joj je priskrbilo Nagradu Hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje u operi 2009.[10], kao jednu od nekoliko značajnih strukovnih priznanja dodijeljenih joj za umjetnička postignuća (Nagrada Milka Trnina 2009.[11] i Nagrada Marjana Radev). Sudjeluje u projektu Europskog opernog centra u Manchesteru i Berlinu, pod vodstvom Kenta Nagana u pripremama za BBC-jev projekt animirane opere L. Janačeka: Lukava mala lisica, odabrana za ulogu Liške Bystrouške za češku verziju (snimke s Deutsches Symphonie Orchester 2001.).

Veliko priznanje Martina doživljava kroz nastupe s legendarnim tenorom Joséom Carrerasom, kao dio njegove oproštajne turneje 2016. i 2018. na koncertima u Puli (arena)[12], Grazu (Kongresna dvorana)[13] i Ljubljani (Stožice)[14] te u Saudijskoj Arabiji (Tantora Festival Al Ula, Maraya Hall) u siječnju 2020, uz Royal Philharmonic Concert Orchestra / Paul Bateman).[15]

Na koncertnom podiju Martina Zadro nastupa na brojnim festivalima, poput Praškog proljeća (Berlioz: Messe solennelle / S. Baudo 2003.)[16], festivalu Dvořákova Praha (Dvořák: Svatebni košile / A. Zanetti 2009.) ili bejrutskom Al Bustan Festivalu (Marciano, 2013.), s Češkom filharmonijom, Praškom filharmonijom i Orkestrom Državne opere Tbilisi.  Nastupa uz Simfonijski orkestar RTV Slovenija (Orff: Carmina Burana / de Villiers 2006., koncert u Grazu s Joséom Carrerasom / Gimenez). Kontinuirano surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom od prvoga nastupa kao sedamnaestogodišnja učenica glazbene škole (koncert u HGZ-u pod vodstvom Pavla Dešpalja (arija Despine) 1991.) do danas u izvedbama najznačajnijih djela vokalne literature (najvažniji nastupi: praizvedba skladbe La Femme, S. Bradić / Rahbari 1997, Britten: Iluminacije / Volkov (2003.), Haendel: Mesija / Horvat (2005.), Berlioz: Les Nuit's d'Ete / Voltolini (2010.) Beethoven: Missa solemnis / Kranjčević (2011), Beethoven: Deveta simfonija / Kitajenko (2014.), Mozart: Requiem / Kranjčević (2014.), Bach: Muka po Mateju / Kranjčević (2015.), Strauss: Vier letzte Lieder / Repušić (2016.), Bach: Muka po Ivanu / Kranjčević (2017.), Brahms: Ein Deutsches Requiem / Vukšić (2019.). Česta je gošća Dubrovačkog simfonijskog orkestra (Dubrovački zimski festival 2018., Knežev dvor 2019., Festival Tino Pattiera 2020.) te Simfonijskog orkestra HRT-a (Janaček: Glagoljska misa / Bilić (2018.), Bruckner: Te Deum / Kranjčević (2016.). Povodom ulaska Hrvatske u EU nastupa na otvorenju 61. Ljubljanskog festivala u izvedbi Brucknerova Te Deuma, uz orkestar Purpur i dirigenta Ivana Repušića (2013.) 2014. nastupa na koncertu u brazilskom Teatru Amazonas u Manausu uz Simfonijski Orkestar Amazonas / Marcelo de Jesus, a 2018. u Kalinjingradskoj katedrali uz Simfonijski orkestar Kalinjingrada predstavljajući se s djelima Hrvatske vokalne lirike.

Uz Zagrebačke soliste ostvaruje zapažene izvedbe Straussovih: Vier letzte Lieder / koncert u HAZU (2019.) i na otvorenju 67. sezone ZS u HGZ-u (2020.),

Surađivala je s eminentnim dirigentima današnjice, kao što su Yves Abel, Tomaš Netopil, Serge Baudo, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Massimo Zanetti, Ivan Repušić, Vladimir Kranjčević, Peter Feranec, Dmitrij Kitajenko, Elio Boncompagni, Dieter Rossberg, Vjekoslav Šutej, Loris Voltolini, David de Villiers, Elio Boncompagni, Uroš Lajovic, Marko Gašperšič, Jan Chalupecký, Johannes Wildner, Gianluca Marcianò, Jaroslav Kyzlink, David Gimenez, Miguel Ortega, Paul Bateman i Yi-Chen Lin .

Ostvaruje suradnju s opernim redateljima: Jean-Louis Grinda, Emilio Sagi, David Radok, Lutz Hochstraate, Caterina Panti-Liberovici, Arnaud Bernard, Krešimir Dolenčić, Vito Taufer, Georgij Paro, Vinko Moederndorfer, Jernej Lorenci, Frank van Laecke, Manfred Schweigkofler, Charles Roubaud i dr.

Na solističkim recitalima Martina nastupa uz klavirsku suradnju svoje sestre pijanistice Lane Bradić (Moravska jesen, Musicora, Samoborska glazbena jesen, Westfalen-Classic Festival), a njezin recital u ciklusu „Molto cantabile“ - In memoriam Sena Jurinac, uz pratnju pijanistice Martine Filjak 2013., opetovano se prikazuje u programu Hrvatske televizije.

Pedagoško djelovanje[uredi | uredi kôd]

Od 2005. Martina se bavi pedagoškim radom, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je izvanredna profesorica, a od 2019. i pročelnica Pjevačkog odsjeka. Među njezine diplomante pripadaju mezzosopranistica Jelena Kordić i bas Marko Mimica. Voditeljica je pjevačkih seminara i članica žirija međunarodnih pjevačkih natjecanja.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

2009.
Nagrada "Milka Trnina", za ulogu Mimi (Puccini: La Boheme) u HNK Zagreb
Nagrada hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje u operi 2009. (uloga Roze u praizvedbi opere Crux dissimulata, Srećka Bradića, HNK Zagreb)
2008.
Nagrada Porin za najbolji album božićne glazbe, Svim na zemlji, božićni napjevi u obradi Tomislava Uhlika, Gudački kvartet Sebastijan, Rocco i partneri 2007.
2004.
Nagrada Marijana Radev za najbolju ulogu (Gilda) u sezoni 2004./5. HNK Zagreb
1999.
1. nagrada na Međunarodnom natjecanju pjevača „Lucia Popp“ u Bratislavi (Slovačka)
1. nagrada na Međunarodnom  pjevačkom natjecanju „Antonin Dvorak“, Karlovy Vary (Češka)
Finalistica na Međunarodnom natjecanju „Ondina Otta“ Maribor (Slovenija)
1997.
Diploma (2. nagrada) na Natjecanju za mlade glazbenika ”Darko Lukić”
1996.
3. Nagrada na Međunarodnom pjevačkom natjecanju “Ferruccio Tagliavini”, Deutschlandsberg (Austria)
Dekanova nagrada Sveučilišta u Zagrebu
Nagrada Marija Borčić za najboljeg studenta pjevanja
Nagrada Hrvatskog glazbenog zavoda
1995.
Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu
1991.
1. nagrada na Republičkom natjecanju natjecanju mladih učenika i studenata
2. nagrada na Državnom natjecanju mladih učenika i studenata Jugoslavije

Snimke[uredi | uredi kôd]

  • Arhivske snimke na RTV Slovenija (operne arije i ciklusi pjesama uz Orkestar RTV Slovenije / Lorenzo Castriota), snimke opera: M. Kogoj: Črne maske i Ch. W. Gluck: Orfej i Euridika, izvedbe SNG Opera in balet Ljubljana
  • Brojne snimke na HRT-u (TV i Radio) - koncerti uz pratnju Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, solistički recital In memoriam Sena Jurinac iz ciklusa Molto cantabile (2013.), koncert u HAZU (2019.) uz Zagrebačke soliste, izvedba Straussovih: Vier letzte Lieder
  • Snimka koncerta s Jose Carrerasom - TV Saudijske Arabije (2020.)
CD
  • W. A. Mozart: Requiem, Zagrebačka filharmonija, Vladimir Kranjčević, koncert in memoriam Milan Horvat (2015.) / Croatia records
  • Zlitje stoletij, The fusion of centuries 2012., - povodom 120 godišnjice Ljubljanske opere, arhivske snimke, RTV Slo Klasika
  • Svim na zemlji, božićni napjevi u obradi Tomislava Uhlika, Gudački kvartet Sebastijan, Rocco i partneri 2007. (Nagrada Porin 2008.)
  • S. Bradić: Credo uz Simfonijski orkestar i zbor HRT-a (Paolo Paroni) – live izvedba 1995. Orfej-HRT
  • A. Dvorak: Rusalka, Zagrebačka filharmonija (Alexander Rahbari)  - 1997. / Koch International

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Martina Zadro (engleski). Pristupljeno 5. veljače 2021.
  2. Dulist. 24. listopada 2019. Sopranistica Martina Zadro zaključit će ovu koncertnu sezonu DSO-a. DuList.hr. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  3. a.s, Petit Press. 17. svibnja 1999. Young opera stars awarded in Popp competition. spectator.sme.sk (engleski). Pristupljeno 5. veljače 2021.
  4. 4,0 4,1 Martina Zadro 17.10.2020. Zagrebački solisti (engleski). 4. rujna 2020. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  5. Martina Zadro. www.narodni-divadlo.cz (engleski). Pristupljeno 5. veljače 2021.
  6. 6,0 6,1 6,2 KONCERT – ARIOSO – ns-sesvete. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  7. Dubrovački - ZA KRAJ SEZONE Martina Zadro u atriju Kneževa dvora. slobodnadalmacija.hr. 23. listopada 2019. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  8. Dvodnevni pjevački seminar sopranistice Martine Zadro. Glas Slavonije. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  9. Kritika opere Otello: Spodobno, a brez kakšnih posebnih ambicij. Dnevnik (slovenski). Pristupljeno 5. veljače 2021.
  10. Održana 18. dodjela nagrada Hrvatskog glumišta. m.metro-portal.hr. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  11. Dobitnici nagrade Milka Trnina. HDGU. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  12. Jose Carreras pjeva u pulskoj Areni za bolesnu djecu. www.vecernji.hr. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  13. @JCarrerasTenor. 12. rujna 2016. José Carreras in concert with soprano Martina Zadro at Stadthalle Graz. Twitter (engleski). Pristupljeno 5. veljače 2020.
  14. Josep Carreras triumphed in Ljubljana with Martina Zadro and Miquel Ortega (Photos and Videos). Josep Carreras triumphed in Ljubljana with Martina Zadro and Miquel Ortega (Photos and Videos). Pristupljeno 5. veljače 2021.
  15. Jutarnji list - S Carrerasom sam pjevala u dvorani nalik svemirskom brodu. On je krasna osoba. Baš smo se lijepo prepoznali, i osobno i na sceni. www.jutarnji.hr. 19. veljače 2020. Pristupljeno 5. veljače 2021.
  16. The Hector Berlioz Website - Berlioz concerts in May 2003. www.hberlioz.com. Pristupljeno 5. veljače 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Crystal128-email.svg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Martine Zadro (http://www.martinazadro.com/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Martina Zadro.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021020410008174.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.