Prijeđi na sadržaj

Marula

Izvor: Wikipedija
Marula
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Sapindales
Porodica:Anacardiaceae
Tribus:Tapiririeae
Rod:Sclerocarya
Vrsta:S. birrea
Dvojno ime
Sclerocarya birrea
(A.Rich.) Hochst.
Baze podataka

Marula (lat. Sclerocarya birrea), biljni rod iz porodice vonjača. Prirodno područje rasprostranjenosti ove vrste je zapadna tropska Afrika do Etiopije i Tanzanije. To je drvo i raste prvenstveno u sezonski suhom tropskom biomu.[1]

Ime roda Sclerocarya znači „tvrda jezgra / tvrdi orah”, od grčkoga skleros = tvrd i karyon = orah, jezgra, koštica. To se odnosi na vrlo tvrdu košticu unutar mesnatog ploda. Epitet birrea potječe od narodnog imena birr iz Senegala.

Botanički opis

[uredi | uredi kôd]

Sclerocarya birrea je listopadno ili polulistopadno stablo, obično srednje veličine, ali u dobrim uvjetima može narasti dosta visoko. Deblo je snažno, kora siva do sivkastosmeđa, ispucala ili ljuskava, a krošnja široka i razgranata.[2]

Listovi su naizmjenični, najčešće skupljeni pri vrhovima grančica, neparno perasto sastavljeni. Sastoje se od više pari liski i jedne završne liske. Liske su jajolike do eliptične, cjelovita ili sitno nazubljena ruba, odozgo zelenije, odozdo svjetlije.[2]

Biljka je najčešće dvodomna, što znači da su muški i ženski cvjetovi na odvojenim stablima. Cvjetovi su sitni, zelenkastobijeli, žućkasti ili crvenkasto nahukani. Muški cvjetovi razvijaju se u razgranatim cvatovima i imaju brojne prašnike. Ženski cvjetovi su pojedinačni ili u manjim skupinama, s nadraslom plodnicom i nekoliko vratova tučka.[2]

Plod je gotovo kuglasta do jajolika koštunica, u zrelosti žuta, debelokožasta i mesnata. Mezokarp je sočan, kiselkastosladak i jestiv. Unutra je vrlo tvrda koštica, najčešće s 2–3 sjemenke. Upravo po toj tvrdoj koštici rod nosi ime Sclerocarya — „tvrda koštica” ili „tvrdi orah”.[2]

Vrsta raste u savanama, otvorenim šumama i suhim tropskim područjima Afrike. Plodovi su važni u prehrani ljudi i životinja, a sjemene jezgre su uljevite i jestive.[2]

Upraba

[uredi | uredi kôd]

Plod je najpoznatiji dio biljke: mesnat je, jestiv i vrlo cijenjen. Jezgra sjemena također je jestiva i uljevita, a od nje se dobiva poznato marulino ulje. Zbog ploda, sjemenki, drva, kore i tradicionalne uporabe marula je jedna od važnijih višenamjenskih afričkih biljaka.[3]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Podvrste

[uredi | uredi kôd]

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]

Homotipski:

  • Poupartia birrea (A.Rich.) Aubrév. in Fl. Forest. Soudano-Guin.: 405 (1950)
  • Spondias birrea A.Rich. in J.B.A.Guillemin & G.S.Perrottet, Fl. Seneg. Tent. 1: 152 (1831)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Plants of the World online, pristupljeno 9. lipnja 2026..
  2. 1 2 3 4 5 WFO, pristupljeno 9. lipnja 2026.
  3. Useful Tropical Plants, pristupljeno 12. lipnja 2026.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]