Mary Seacole
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
| Mary Jane Seacole | |
 Portret Mary Jane Seacole | |
| Rođenje | 23. studenog 1805. Kingston, Jamajka |
|---|---|
| Smrt | 14. svibnja 1881. London, Engleska |
| Državljanstvo | britansko |
| Narodnost | jamajčanka |
| Polje | Medicina |
| Poznat po | pružanje medicinske skrbi u Krimskom ratu |
| Istaknute nagrade | Red za zasluge Jamajka |
| Portal o životopisima | |
Mary Jane Seacole (Kingston, 23. studenog 1805. – 14. svibnja 1881.) bila je Britanka jamajkanskog porijekla i medicinska sestra te poslovna žena.[1] Tijekom Krimskog rata je osnovala "britanski hotel" koji je imao udobne odaje za bolesne časnike i prostorije za objed te je pružala pomoć i zdravstvenu njegu ranjenim vojnicima na bojnom polju. Tijekom rata je upoznala i najpoznatiju medicinsku sestru u povijesti - Florence Nightingale.[2] Dolazeći iz tradicije jamajkanskih i zapadnoafričkih "doktrina", Seacole je pokazala "suosjećanje, vještinu i hrabrost dok je njegovala vojnike tijekom Krimskog rata", koristeći biljne lijekove.[3] Postumno je odlikovana Jamajkanskim ordenom zasluga 1991. Godine 2004. proglašena je najznačajnijom britanskom crnkinjom.[4]
Mary Seacole rođena je kao Mary Joan Grant u Kingstonu na Jamajci 1805. Interes za medicinu i njegovanje pacijenata je naslijedila od majke. Njena majka, nadimka "Doktorica", njegovala je vojne časnike i njihove obitelji na smještaju East Street, u Kingstonu. U dvanaestoj godini, nakon mnogo promatranja, Seacole je bilo dopušteno pomoći majci s pacijentima.
Kada je na Jamajci 1850-tih izbila epidemija kolere, Seacole je bila jedna od žrtava no nakon uspješnog oporavka preselila se u Panamu kako bi s bratom vodila hotel za bolesne.[5] Dok je bila tamo, dijagnosticirala je možda prvi slučaj kolere u toj regiji.[6] Ponovno, 1853. godine kada je žuta groznica bjesnila po cijeloj Jamajci, Seacoleove su vještine došle do izražaja. Vratila se u Panamu 1854. kada je izbila epidemija u toj zemlji. Nastavila je pomagati u liječenju žrtava kolere i kao rezultat toga postala je poznata kao "žuta žena s Jamajke s lijekom protiv kolere".
Nakon što je započeo Krimski rat, Seacole je odlučila ponuditi svoje usluge medicinske sestre. Mnogi su vojnici umirali ne samo od rana zadobivenih na bojišnicama, već i od bolesti poput kolere i dizenterije. Seacole je vjerovala da bi njezino iskustvo s tim bolestima bilo od koristi na Krimu.
U svom nastojanju da radi kao medicinska sestra na Krimu, napisala je pismo Florence Nightingale, koja je bila odgovorna za regrutiranje medicinskih sestara za Krim. Ipak, njezin pokušaj bio je neuspješan.[7] Nastavila je tražiti pomoć i podršku pri odlasku na Krim no svi njezini ponovljeni pokušaji su se pokazali uzaludnima zbog rasizma koji je u tom vremenu bio iznimno prisutan. Slijedom toga, odlučila je otići sama uz pomoć svojih resursa.[8]
U vrijeme kada je otputovala na Krim 1854. još nije postojala formalna obuka medicinskih sestara; to je započela Florence Nightingale nakon rata. Mary nije imala nikakvih profesionalnih kvalifikacija jer ženama u to vrijeme nije bilo dopušteno školovati se ili raditi u zdravstvenom sustavu. Medicinske sestre su bile zadužene za podcijenjene poslove poput čuvanja pacijenata, hranjenja, pražnjenja njihovih noćnih posuda i pranja posteljine.[2]
Seacole je često posjećivala vojne postrojbe kao trgovkinja prodavajući svoje namirnice i medicinske potrepštine u blizini britanskog logora, u rovovima oko Sevastopolja i u dolini Tchernaya. Bila je nadaleko poznata britanskoj vojsci kao "Majka Seacole".[9]
Nakon njezine smrti bila je zaboravljena gotovo cijelo stoljeće, ali je kasnije prepoznata po svom uspjehu. Njezina autobiografija, Čudesne avanture gospođe Seacole u brojnim zemljama (1857.) koja broji jedna je od najranijih autobiografija žene mješovite rase.
Podržavatelji Florence Nightingale, posebno The Nightingale Society u više navrata su osporavali njezin značaj i argumentirali da su njezina postignuća preuveličavana.[10][11]
24. studenog 2003. je pokrenuta kampanja za podizanje kipa u Londonu njezinu čast. Riječi koje je novinar William Howard Russell napisao u The Timesu 1857. urezane su na Seacoleov kip: "Vjerujem da Engleska neće zaboraviti onu koja je njegovala bolesne, koja je tražila njezine ranjenike kako bi im pomogla i pružila im pomoć i koja je obavljala posljednje službe za neke od njezinih slavnih mrtvih."[11] Skulptura je postavljena u Paddingtonu 2013.[12]
Racing Green Pictures s producentom Billy Petersonom trenutno snima biografski dugometražni film o njezinu životu. U glavnoj ulozi je Gugu Mbatha-Raw kao Mary Seacole.[13] Kratka animacija o Mary Seacole adaptirana je iz knjige pod naslovom Mother Seacole, objavljene 2005. u sklopu obilježavanja dvjestote obljetnice.[14] Seacole je također predstavljena u BBC -jevoj emisiji Horrible Histories, gdje je tumači Dominique Moore.
14. listopada 2016. Google ju je proslavio Google Doodle -om.[15]
- ↑ Anionwu, Elizabeth Nneka. 2012. Mary Seacole: nursing care in many lands. British Journal of Healthcare Assistants. 6(5): 244–248
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ a b Mary Seacole, Creole Doctress, Nurse and Healer. Helen Rappaport (engleski). 21. listopada 2018. Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ Read Mary’s Story. Mary Seacole Trust, Life, Work & Achievements of Mary Seacole (engleski). Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ Nurse named greatest black Briton (engleski). 10. veljače 2004. Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ Jamaica's 1851 cholera outbreak. jamaica-gleaner.com (engleski). 3. studenoga 2010. Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ Mary Seacole (1805-1881). The National Library of Jamaica (engleski). 2. svibnja 2017. Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ Seacole, Mary; Russell, William Howard. 14. listopada 2007. S, W. J. (ur.). Wonderful Adventures of Mrs. Seacole in Many Lands (engleski)
- ↑ Seacole, Mary. 1857. Wonderful Adventures of Mrs Seacole in Many Lands. James Blackwood. London. str. 73–81. ISBN 978-0140439021
- ↑ Mary Seacole. web.archive.org. 11. travnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2021. Pristupljeno 24. rujna 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Professor Lynn McDonald on Mary Seacole. cwrs.russianwar.co.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2021. Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ a b The scary reason why Florence Nightingale fans are so furious. The Independent (engleski). 14. listopada 2016. Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ thelondonphile. 29. svibnja 2013. New Paddington sculptures. thelondonphile (engleski). Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ Stratton, Charlie. Seacole. Racing Green Pictures. Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ Young, Jason. 3. listopada 2005. Mother Seacole. African Caribbean Community Library, Arts About Wandsworth, Barnet Brookside. Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ U čast Mary Seacole. www.google.com. Pristupljeno 24. rujna 2021.