Masakr na Kapiji

Izvor: Wikipedija
Spomenik sa stihovima Maka Dizdara

Masakr na Kapiji poznat i kao Zločin nad tuzlanskom mladošću je jedan od najtežih zločina počinjenih nad civilima Tuzle koji se dogodio 25. svibnja 1995. godine. Srpske snage su toga dana u 20:55 s Ozrena ispalile granatu na sastajalište mladih poznato kao Kapija.

Granata je ubila 71 građanina Tuzle, a ranila ih 150. Prosjek starosti poginulih bio je 24 godine.

Novak Đukić, bivši časnik Vojske Republike Srpske uhićen je u Banjoj Luci 7. studenog 2007. U vrijeme masakra Đukić bio je zapovjednik Taktičke grupe Ozren. Suđenje mu je započelo 11. ožujka 2008. godine. 12. lipnja 2009., Đukić je proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 25 godina.[1]

Masakr[uredi | uredi kôd]

Memorijalni kompleks "Slana banja"

Između 25. svibnja i 28. svibnja 1995. godine na Tuzlu je ispaljeno više topničkih granata s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) iz okolice sela Panjik na planini Ozren, oko 25 km zapadno od Tuzle. 25. svibnja 1995. (rođendan maršala Tita i dan mladosti u bivšoj Jugoslaviji) u 20:55 sati, na području grada zvanog Kapija eksplodirala je topovska granata kalibra 130 mm. Prouzrokovala je 71 žrtava i 240 ranjenih.[2][3][4] Sve žrtve su bili civili, a većina je imala između 18 i 25 godina. Gradonačelnik Tuzle Selim Bešlagić istog dana dao je izjavu Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda nazivajući VRS "fašiste" i pozvavši "da se iz ljubavi prema Bogu i čovječanstvu konačno pređe na upotrebu sile" protiv položaja Bosanskih Srba[5] NATO je 25. i 26. svibnja izveo zračne napade na skladišta municije VRS na Palama, nakon kršenja zona isključenja i bombaških napada na sigurnosna područja UN-a.

Pogreb žrtava održala se četiri dana kasnije, u 4 ujutro, kako bi se izbjegla dalja bombardiranja. Pedeset i jedna od 71 žrtve je pokopana zajedno na ratnom groblju u parku.[6]

Svibnja 2020., općina Tuzla otvorila je mali memorijalni muzej u blizini Kapije, u kojem je moguće prisjetiti se utvrđenih činjenica o masakru 25. svibnja 1995. godine i njegovih 71 žrtava,[7] uključujući sve dokumente suđenja, zahvaljujući suradnji s Balkan Investigative Research Network.[8]

Suđenje[uredi | uredi kôd]

Novak Đukić, bivši časnik VRS-a, uhapšen je u Banjaluci 7. studenoga 2007. godine. U vrijeme napada Đukić je bio zapovjednik taktičke grupe Ozren. Suđenje na Sudu Bosne i Hercegovine počelo je 11. ožujka 2008. i 12. lipnja 2009. Đukić je proglašen krivim i osuđen na 25 godina zatvora.[9] 10. rujna 2010. godine, apelacijski suci su odbacili Đukićeve žalbe kao neosnovane i potvrdili prvostipanjsku presudu u cijelosti.[10]

Đukić je pušten na slobodu u veljači 2014. godine, nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine ukinuo brojne kazne zbog pogrešne primjene zakona (pitanje Maktoufa-Damjanovića[11] ). U novom suđenju, u lipnju 2014. godine ponovo je osuđen na 20 godina zatvora. Đukić je pobjegao u Srbiju i u njoj našao utočište, to jeste u zemlju čije je državljanstvo stekao. Potjernica za hapšenje izdata je u listopadu 2014. godine, bez uspjeha. Bosna i Hercegovina je stoga zatražila od Srbije da na osnovu protokola o pravosudnoj suradnji primjeni konačnu presudu protiv Đukića u Srbiji.[12]

Saslušanja u Srbiji počela su tek u veljači 2016. Đukićeva obrana upotrijebila je taj novi postupak da tvrdi svoju nevinost i širivši povijesne revizionističke teze o masakru na Kapiji u Tuzli. Đukić je također odgodio suđenje ne učestvujući u raspravama zbog navodnih zdravstvenih razloga (bio je primljen na Vojnomedicinskoj akademiji). U 2018. godini su stručnjaci su odredili kako je Đukić privremeno onesposobljen, te je suđenje odgođeno za još godinu dana.[12]

Prema interim mjerilima iz 2016. godine za 23. poglavlje pregovora o pridruživanju EU, Srbija mora „uključiti se u značajnu regionalnu suradnju i dobrosusjedske odnose u upravljanju ratnim zločinima, izbjegavajući sukobe nadležnosti i osiguravajući da se ratni zločini vodi bez ikakve diskriminacije. Sva se otvorena pitanja moraju potpuno riješiti."[13]

Povijesni revizionizam[uredi | uredi kôd]

2009. godine je premijer Republike Srpske, Milorad Dodik, tvrdio da je napad bio insceniran, dovodeći u pitanje i masakr na Markale u Sarajevu. Općina Tuzla je zbog ovih izjava podnijela prijavu protiv Dodika. Grad Sarajevo je isto tako podnio prijavu protiv Dodika zbog zloporabe vlasti i podsticanja na etničku, rasnu i vjersku mržnju.[14] Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu je tim povodom izjavio da Dodik negira počinjene ratne zločine i da "kada te iskrivljene činjenice dolaze od službenika u položaju od visoke odgovornosti, službenika koji je dužan da se pridržava Dejtonskog mirovnog sporazuma i suradnje s Haškim tribunalom, onda su posebno neodgovorni i podrivaju ne samo institucije odgovorne za poštovanje vladavine zakona, već i kredibilitet samog pojedinca".[15]

U ožujku 2019. godine, u intervjuu srpskom tabloidu Večernje novosti , Đukić je rekao da „zaslužuje da njegovo ime ima na tuzlanskom spomeniku“ te optužio da je napad bombom izvršilo „sedam islamskih terorista“. Javni kanal Radio Televizije Republike Srpske (RTRS), koji je emitovao ove revizionističke izjave, novčano je kažnjen sa 6.000 eura od strane Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine zbog kršenja 'poštenja i nepristrasnosti'.[12] RTRS je u svibnju 2019. ponovo ponovio ista revizionistička stajališta o nevinosti Đukića.

U studenom 2019. Đukić je učestvovao promociji Tuzlanske kapije - insceniranom tragedijom, revizionističke priče Ilije Brankovića, u organizaciji Ministarstva obrane Srbije u kongresnoj sali Srpske vojske u Beogradu. Povjerenica Vijeće Europe za ljudska prava Dunja Mijatović kritizirala je promociju knjige i izjavila da "krivotvori činjenice vezane za zločin koji se u Bosni i Hercegovini dogodio 1995. godine".[16][17] Promociju knjige osudio je i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović,[18] predsjednica Odbora Europskog parlamenta za stabilizaciju i pridruživanje Srbije Evropskoj uniji Tanja Fajon[19] i Srpska omladinska grupa Inicijativa mladih za ljudska prava.[20] Knjiga je ponovo promovirana u Kruševcu 17. siječnja 2020. godine[21] i Kraljevu 20. veljače 2020. godine.[22]

Poginuli građani Tuzle[uredi | uredi kôd]

Masakr na Kapiji – Tuzla 25.5.1995. godine 20:55[23]
Admir Alispahić Azur Vantić Jasenko Rosić Sandro Kalesić
Adnan Beganović Damir Bojkić Jasminka Sarajlić Sanja Ćajić
Adnan Hujdurović Damir Kurbašić Jelena Stojčić Selma Čaušević
Adnan Saimović Edhem Sarajlić Lejla Atiković Selma Nuhanović
Adrijana Milić Edin Hodžić Lejla Bučuk Senada Hasanović
Ago Hadžić Edin Mehmedović Muri Fatušić Senahid Salamović
Alem Hidanović Edina Ahmetašević Mustafa Vuković Sulejman Mehanović
Alma Brguljak Edisa Memić Nedim Rekić Suzana Abuismail
Almasa Ćerimović Elvir Murselović Nenad Marković Suzana Dušić
Almir Jahić Elvis Alagić Nešet Mujanović Šaban Mustačević
Amir Čekić Fahrudin Ramić Nihad Šišić Šemsa Hasičić
Amir Đapo Franc Kantor Pera Marinović Vanja Kurbegović
Amir Duzel Hamdija Hakić Petar Stjepanović Vesna Kurtalić
Amira Mehinović Hasa Hrustanović Rajif Rahmani Zada Dedić
Armin Šišić Ilinka Tadić Razija Dedović
Asmir Bakalović Ilvana Bošnjaković Rusmir Ponjavić
Asim Slijepčević Indira Borić Samir Cirak
Azur Mujabašić Indira Okanović Samir Mujić i 4 neidentificirane osobe

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. (engleski) Novak Đukić sentenced to 25 years of long-term imprisonment. The Court of Bosnia and Herzegovina. Pristupljeno 12. svibnja 2009.
  2. Bosnian Serb jailed for massacre. BBC. 12. lipnja 2009.
  3. Djukic: Regaining Faith in Bosnia Justice. Balkan Investigative Reporting Network. 19. svibnja 2009.
  4. Bosnian War Crimes Charges Upheld. Balkan Investigative Reporting Network. 4. siječnja 2008.
  5. The Speech of Mayor of Tuzla–Mr. Selim Beslagic–Tuzla, May 25th 1995. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2018. Pristupljeno 4. lipnja 2020.
  6. Fumare tra amici a Tuzla, nel 1995, Mario Boccia, Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa, 25 maggio 2011
  7. Glas Istine. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2020. Pristupljeno 4. lipnja 2020.
  8. BIRN
  9. Novak Đukić sentenced to 25 years imprisonment. The Court of Bosnia and Herzegovina. Pristupljeno 12. svibnja 2009.
  10. Novak Đukić appeal dismissed. internationalcrimesdatabase.org
  11. Maktouf-Damjanovic, lancaster.ac.uk
  12. a b c The State of Serbia Continues to Crime and Hide Novak Đukić, the Murderer of the Tuzla Youth, YIHR, 10 Nov 2019
  13. EU Council, 2016
  14. Sarajevo files charges against RS's Dodik. Southeast European Times. 7. listopada 2009.
  15. OHR slams Dodik statements. B92. 16. rujna 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. srpnja 2011. Pristupljeno 4. lipnja 2020.
  16. Полемика комесарке Савеза Европе и Министарства одбране због промоције књиге о рату у БиХ: Фалсификовање чињеница или другачији став. Инсајдер. 6. studenoga 2019. Pristupljeno 29. travnja 2020.
  17. Mijatović: Knjiga o Tuzlanskoj kapiji falsificira činjenice. Al Jazeera Balkans (bošnjački). 6. studenoga 2019. Pristupljeno 29. travnja 2020.
  18. Џаферовић: Промоцијом књиге Тузланска капија — режирана трагедија, Србија вређа жртве. Дневни лист Данас. 6. studenoga 2019. Pristupljeno 29. travnja 2020.
  19. Fajon o Tuzlanskoj kapiji: Negiranju zločina u Evropi nema mjesta. Al Jazeera Balkans (bošnjački). 7. studenoga 2019. Pristupljeno 29. travnja 2020.
  20. Иницијатива младих за људска права: Србија се руга жртвама злочина из Тузле. Инсајдер. 8. studenoga 2019. Pristupljeno 29. travnja 2020.
  21. Промоција књиге „Тузланска капија — режирана трагедија" аутора генерала Илије Брановића. Радио-телевизија Крушевац. 17. siječnja 2020. Pristupljeno 29. travnja 2020.
  22. Тузланска капија — режирана трагедија. Краљево онлајн. 18. veljače 2020. Pristupljeno 29. travnja 2020. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  23. (bošnjački) Masakr na Kapiji – Tuzla 25.5.1995. godine, Veterani.baArhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2013. (Wayback Machine); pristupljeno: 1. prosinca 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]