Prijeđi na sadržaj

Masonologija

Izvor: Wikipedija

Masonologija (fran. Maçonnologie) je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem slobodnog zidarstva primjenom metoda akademskog istraživanja.

Definicija

[uredi | uredi kôd]

Masonologija se može definirati kao znanost o slobodnozidarskoj pojavi, koju razmatra ne samo u njezinoj povijesnoj dimenziji, već i u području književnosti, filozofije i sociologije. Također proučava, iako u manjoj mjeri, njezine političke, pravne, psihološke, ekonomske, heraldske, numizmatičke, filatelijske, muzikološke te socio-kulturne i antropološke aspekte, kao i povijest umjetnosti. S druge strane, njezine semiološke, psihoanalitičke i etnopsihijatrijske dimenzije još su uvijek relativno neistražene.[1][2][3]

Historiografija

[uredi | uredi kôd]

Prvi slobodnozidarski dokumenti nisu razlikovali povijesne činjenice od legendi. Povijesna masonologija pojavljuje se tek u prvoj polovici 19. stoljeća u Njemačkoj, u doba tübingenske povijesno-kritičke škole. Taj novi duh istraživanja zatim se širi Engleskom krajem stoljeća, osobito oko istraživačke Lože "Quatuor Coronati".[4]

U Francuskoj je prve značajne znanstvene studije proveo René Le Forestier (1868. – 1951.), istraživač koji sam nije bio slobodni zidar. Međutim, tek od 1950-ih godina povjesničari poput Pierrea Chevalliera (1913. – 1998.) počinju se istinski udaljavati od isključivo faktografske metode te povezivati razvoj slobodnog zidarstva s društvenim, političkim i kulturnim procesima u zemljama u kojima ono djeluje, osobito s razvojem oblika društvene povezanosti i građanske društvenosti. Danas je najviše istraženo i najbolje poznato slobodno zidarstvo 18. stoljeća, ponajviše zahvaljujući poticajima i radu Francuskog društva za proučavanje 18. stoljeća.[4]

Poteškoće

[uredi | uredi kôd]

Razvoj masonologije dugo je nailazio na prepreke, osobito u Francuskoj, zbog činjenice da su njezina istraživanja bila predmet sukoba između protivnika i pristaša slobodnog zidarstva. Ta suprotstavljena tabora, iako s potpuno različitim ciljevima, ponekad su dolazila do istih, ali pogrešnih zaključaka. Dobro poznat primjer toga može se vidjeti krajem 19. stoljeća, u tada raširenoj legendi prema kojoj je slobodno zidarstvo potajno organiziralo Francusku revoluciju.[1]

Masonologija se suočava i s golemim opsegom unutarnje slobodnozidarske produkcije, koja se većinom sastoji od osobnih radova što odražavaju maštu i raznolikost pojedinačnih tumačenja samih slobodnih zidara, ali rijetko pokazuju veću epistemološku strogost. Njezino proučavanje dodatno otežavaju i unutarnje rasprave unutar velikih loža, poput one o slobodnozidarskoj regularnosti, koje se ne mogu promatrati na isti način ako se razmatraju iz doktrinarne perspektive ili isključivo kroz metodologiju društvenih i humanističkih znanosti.[1]

Po državama

[uredi | uredi kôd]

Belgija

[uredi | uredi kôd]

U Belgiji od 1983. godine postoji sveučilišna katedra za masonologiju, nazvana Katedra Théodore Verhaegen (Chaire Théodore Verhaegen), sa sjedištem na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu. Ova katedra, poznata na međunarodnoj razini, redovito okuplja stručnjake za slobodno zidarstvo na tematskim znanstvenim skupovima, čiji se zbornici objavljuju u časopisu Le Pavé Mosaïque, specijaliziranom za slobodnozidarske studije i izdavanom u nakladi Dervy.

Katedru je osnovao sveučilišni profesor Hervé Hasquin pod pokroviteljstvom Velikog orijenta Belgije. Ovu jedinstvenu instituciju potom je vodio Luc Nefontaine, istaknuti poznavatelj i autor brojnih djela o slobodnom zidarstvu, među kojima i njegova doktorska disertacija, posvećena historiografiji, fenomenologiji i hermeneutici simbola slobodnog zidarstva.

Francuska

[uredi | uredi kôd]

Francuska zauzima istaknuto mjesto u razvoju suvremene masonologije, zahvaljujući brojnim istraživačkim inicijativama, znanstvenim časopisima i institucijama posvećenima proučavanju slobodnog zidarstva.

  • Najuglednija publikacija na tom području jest časopis Renaissance traditionnelle,[5] koji je osnovao René Guilly (poznat i pod pseudonimom René Desaguliers), a danas ga uređuju Roger Dachez i Pierre Mollier. Na kongresu Cornerstone Society 2007. godine, koji je organizirao član Lože "Quatuor Coronati" imenom Acaster, ovaj je časopis proglašen najvažnijom slobodnozidarskom publikacijom na svijetu, uključujući i one anglosaksonske. Isto priznanje potvrdio je i časopis Freemasonry Today u listopadu 2007. godine.
  • Brojne lokalne inicijative dovele su do osnivanja masonoloških udruga, poput Prijatelji tradicionalne renesanse Provanse (Les Amis Provençaux de Renaissance Traditionnelle; APRT), koje proučavaju i promoviraju istoimeni časopis s tradicijom duljom od četrdeset godina.
  • Masonski institut Francuske (IMF), kojim također predsjeda Roger Dachez, ima za cilj popularizaciju kulturne baštine slobodnog zidarstva te promicanje masonoloških istraživanja. Njegovim radom upravlja znanstveno vijeće sastavljeno od sveučilišnih profesora i povjesničara.[6]
  • Unutar Nacionalne velike lože Francuske djeluje istraživačka Loža "William Preston", koja se posebno ističe na području povijesnih studija o slobodnom zidarstvu, dok se publikacija Les Cahiers Villard de Honnecourt i dalje smatra referentnim izvorom za istraživače.[7]
  • U okviru Velikog orijenta Francuske djeluje Institut za slobodnozidarske studije i istraživanja (Institut d’études et de recherches maçonniques; IDERM),[8] koji izdaje časopis Chronique d'histoire maçonnique.[9] Institut već dugi niz godina značajno doprinosi proučavanju povijesti slobodnog zidarstva, a iako mnoge druge velike lože nemaju službene odnose s Velikim orijentom Francuske, francuski i britanski stručnjaci pomno prate njegov rad. Djelovanje instituta prošireno je i u pokrajinama putem IDERM Septentriona u Lilleu. Uz to, časopis La Chaîne d'union dodatno širi masonološke spoznaje Velikog orijenta Francuske.[10]
  • U Velikoj loži Francuske djeluje istraživačka Loža "Ivan Skot Eriugena" (Loge Jean Scot Erigène), posvećena irskom filozofu Ivanu Skotu Eriugeni, koja objavljuje Cahiers Jean Scot Érigène, časopis specijaliziran za filozofska i simbolička tumačenja.[11][12]
  • Masonologija u Francuskoj ne isključuje ni duhovitu i popularnu dimenziju, što potvrđuje književni niz Crimes et loges,[13] koju su 2007. pokrenuli Alain Bauer i Roger Dachez u izdanju JC Lattès. Prva knjiga iz serije, Les mystères de Channel Row, donosi napetu i humorističnu istragu u Londonu 1717. godine o tajanstvenim početcima slobodnog zidarstva.[14][15]

Švicarska

[uredi | uredi kôd]

Dana 28. rujna 1985. u Bernu je, na inicijativu Jeana Bénédicta, osnovana Istraživačka skupina Alpina (Groupe de Recherche Alpina), posvećena znanstvenom proučavanju simbolizma, rituala, filozofije, povijesti, književnosti i umjetnosti u slobodnom zidarstvu.[16] Ova skupina postala je službeno priznata od strane Velike lože "Alpina" Švicarske godine 2002., čime je potvrđen njezin značaj kao jednog od najvažnijih istraživačkih centara masonologije u Švicarskoj.

Ujedinjeno Kraljevstvo

[uredi | uredi kôd]

Rad Lože "Quatuor Coronati", koja djeluje unutar Ujedinjene velike lože Engleske, predstavlja međunarodno priznatu referencu u znanstvenom proučavanju slobodnog zidarstva.[17]

Godine 1999. osnovano je i društvo Cornerstone Society, s ciljem promicanja razumijevanja značenja i svrhe slobodnog zidarstva, osobito među suvremenim članovima i istraživačima slobodnozidarske tradicije.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 Hivert Messeca 2008, str. 526-527.
  2. ↑ Beaurepaire, Pierre-Yves. 29. svibnja 2009. Researching Freemasonry in the 21st Century: Opportunities and Challenges. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 6. studenoga 2025.
  3. ↑ Rogošić, Branko. 2014. Masonologija: nauka ili naučna disciplina? (PDF). slobodnozidarstvo.org. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. prosinca 2025. Pristupljeno 5. ožujka 2026.
  4. 1 2 Hivert Messeca 2008, str. 405-407.
  5. ↑ Renaissance traditionnelle - Bienvenue. fmtl.fr (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  6. ↑ I.M.F Institut Maçonnique de France - Qui sommes nous ?. i-m-f.fr (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  7. ↑ Les Cahiers Villard de Honnecourt. scribe.fr (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  8. ↑ Institut d'études et de recherches Maçonniques. godf.iderm.free.fr (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  9. ↑ Chroniques d'histoire maçonnique (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  10. ↑ La chaîne d'union. shs.cairn.info (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  11. ↑ Cahiers Jean Scot Érigène – Les Voies initiatiques. gldf.org (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  12. ↑ Jean Scot Erigène. numerilivre.fr (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  13. ↑ Crimes et Loges - Roger Dachez, Alain Bauer. polars.pourpres.net (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  14. ↑ Bauer, Alain; Dachez, Roger. 2007. Les mystères de Channel Row (francuski). JC Lattès. ISBN 9782709628525
  15. ↑ Les Mystères de Channel row. polars.pourpres.net (francuski). Pristupljeno 9. studenoga 2025.
  16. ↑ Le Groupe de Recherche Maçonnique suisse GRA. masonica-gra.ch (francuski). Pristupljeno 6. studenoga 2025.
  17. ↑ Quatuor Coronati Lodge No. 2076. thesquaremagazine.com (engleski). Pristupljeno 6. studenoga 2025.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]