Matej Jankač

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Matej Jankač (Bistra kraj Zagreba, 21. rujna 1880. - Zagreb, 10. travnja 1968.)[1] je bio kulturni radnik vojvođanskih Hrvata.[2] Po struci bio je pravnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se 1880. godine u Bistroj kraj Zagreba. Od 1920. je godine boravio u Subotici, [3]uz preporuku HRSS-a te nakon poziva gradonačelnika Subotice Franje Sudarevića, javio se na natječaj za gradskog bilježnika, skupa s još nekolicinom hrvatskih intelektualaca. Doselio se u Suboticu neposredno nakon sklopljenog primirja s Mađarskom, u isto vrijeme kad i ostatak gorljivih mladića koji su poveli i pomagali društveni, kulturni i prosvjetni život bačkih Hrvata: Mihovil Katanec, Dragan Mrljak, Marin Juras, Ivo Šercer i dr.[4] Istovremeno su u Sombor došli Ladislav Vlašić, Vinko Žganec, Mato Škrabalo i drugi.[4][5]

Ondje je obnašao dužnost gradskog bilježnika, a poslije je bio odvjetnikom. Jednim je od osoba koje su osnovale Hrvatsko pjevačko društvo Neven. Njegovi su sinovi Milivoj i Zvonimir također bili angažirani u tom hrvatskom društvu. Oboje su bili odvjetnici, kao i otac im Matej.[3]

Bio je istaknuti subotički odvjetnik, uz odvjetnika dr Mihovila Katanca. Vojna obavještajna služba Kraljevine Jugoslavije izvijestila je 1934. da su njih dvojica, uz direktore banaka Mrljaka i Mažgona te uz još nekolicinu drugih Hrvata sustavno i neumorno radili i organizirali subotičke Hrvate.[3] Marljivi rad tih hrvatskih kulturnih radnika osujetio je srpske pokušaje da se Hrvate privuče u "patriotske", zapravo velikosrpskom hegemonističkom režimu odane organizacije kao što su Narodna odbrana, Soko, Četničko udruženje i dr. [3]Uspjeh je bio toliki da su izvješća govorila o apstinenciji bunjevačkih Hrvata od tih udruženja.[3]

U kulturi je pridonio integraciji bunjevačkih Hrvata u hrvatski kulturni prostor. Pridonio je u glazbenom području. Bio je pročelnik odjela za glazbu, prvi zborovođa muškog zbora Hrvatskog prosvjetnog društva Neven, a skupa s Mihovilom Katancem osnovao je Hrvatsko pjevačko društvo Neven 4. prosinca 1920. godine.[1] U Nevenu su također djelovala njegova dvojica sinova, a Matej je i sam često pjevao u zboru, najčešće dionice basa i baritona. Nije se slagao s karađorđevićevskim režimom.[1]

Mađarskom okupacijom Subotice 1941. protjeran je kao i svi međuratni doseljenici, bez obzira na nacionalnost. U Zagrebu je nastavio pjevati pri crkvenom zboru. Umro je u Zagrebu i pokopan na Mirogoju.[1]

Za 30 godina rada kao pjevač i zborovođa 1930. godine dobio je jedno od najvećih glazbenih priznanja u Kraljevini Jugoslaviji - Srebrna lovorova zvijezda Saveza pjevačkih društava.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 11 J, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2011., S. Mačković i Lj. Vujković Lamić: Jankač, Matej, s. 32-33
  2. Radio Subotica na hrvatskom SB/SJ, Iz tiska izašao XI. svezak «Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, 17. srpnja 2012.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 (srpski) Subotica nekada Stevan Mačković: Izveštaj vojnoj obaveštajnoj službi o Bunjevcima iz 1934. godine.
  4. 4,0 4,1 HIC Ante Sekulić: Srpstvo u Podunavlju (1918.-1995.) - Medjunarodni znanstveni skup "Jugoistocna Europa 1918.-1995.
  5. Pro Tempore Mario Bara: HSS u narodnom preporodu bačkih Hrvata