Međe slobodnog zidarstva

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Međe slobodnog zidarstva ili masonske međe (engl. Masonic Landmarks) su skup načela za koje mnogi masoni tvrde da su drevni i nepromjenjivi propisi slobodnog zidarstva. Pitanje "regularnosti" masonske lože, velike lože ili velikog orijenta se određuje u kontekstu međa. Budući da je svaka velika loža samostalna, bez ijednog tijela koje vrši vlast nad cijelim slobodnim zidarstvom, tumačenja ovih načela mogu se i razlikovati, što dovodi i do polemika oko priznavanja. Različite masonske jurisdikcije imaju različite međe.[1]

Podrijetlo[uredi | uredi kôd]

Prema Percyju Jantzu, masonski pojam međa ima biblijsko podrijetlo. On navodi Mudre izreke 22,28: "Ne pomiči prastare međe koju su postavili oci tvoji."[2] što se odnosi na kamene stupove postavljene za označavanje granica na zemlji. Dalje citira židovski zakon: "Ne uklanjaj međe svojih susjeda, koje su oni davno postavili u tvoje nasljedstvo," da naglasi kako ove međe označavaju nasljedstvo.[3] Albert Mackey proširuje navedno povijesnim značajem međa: "Univerzalni jezik i univerzalni zakoni masonerije su međe, ali nisu i lokalne ceremonije, zakoni i običaji koji se razlikuju u različitim zemljama. Pokušaj izmjene ili uklanjanja ovih svetih međa... jedno je od najgroznijih kaznenih djela koje mason može počiniti."[4] Mark Tabbert vjeruje da stvarna pravila i propisi postavljeni u ranim masonskim međama proizlaze iz potraživanja srednjovjekovnih klesara.[5]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Prema Općim propisima koje je objavila Glavna velika loža Engleske (engl. Premier Grand Lodge of England) 1723. godine "svaka velika loža ima suštinsku moć i autoritet donositi nove propise ili ih mijenjati, radi istinske svrhe ovog drevnog bratstva; pod uvjetom da se uvijek pažljivo održavaju stare međe." Međutim, ove međe nisu definirane ni na koji način. George Oliver je 1844. godine napisao kako neke jurisdikcije ograničavaju definiciju masonske međe samo na "znakove, rukovanja i riječi", dok druge uključuju ceremonije, inicijacije te podizanje kandidata. Neke također uključuju rekvizite, namještaj i regalije lože ili njihove karakteristične simbole.[6] Oliver je 1863. godine objavio Slobodnu zidarsku riznicu (engl. Freemason's Treasury) u kojoj je naveo 40 međa. Albert Mackey se nadovezao na oba ova popisa i primijetio da je najpouzdanija metoda definiranja međe kao "one drevne, a time i univerzalne običaje reda, koji su ili postupno prerasli u akciju kao pravila djelovanja, ili ako ih je nadležno tijelo istodobno donijelo na način da su usvojeni u razdoblju toliko dalekom da u povijesnim zapisima nema podataka o njihovom podrijetlu."

Mackeyevih 25 međa[uredi | uredi kôd]

Prvi značajniji postupak definiranja međa slobodnog zidarstva bio je 1858. godine, kada je Albert Mackey (1807. – 1881.) definirao ukupno 25 međa:[7]

  1. bratski načini priznavanja,
  2. podjela masonerije na tri simbolična stupnja;
  3. simbolična legenda o Hiramu Abiffu;
  4. upravljanje bratstvom od strane velikog majstora;
  5. primarni zadatak velikog majstora je predsjedavanje svim zanatskim skupštinama;
  6. primarni zadatak velikog majstora je donošenje izuzeća za dodjelu stupnjeva u neredovito vrijeme;
  7. primarni zadatak velikog majstora je donošenje izuzeća za otvaranje i držanje loža koje inače nisu osnovane;
  8. primarni zadatak velikog majstora je učiniti masona po viđenju;
  9. nužnost da se masoni okupljaju u ložama;
  10. upravljanje ložom od strane starješine i dva nadzornika;
  11. nužnost da svaka loža, kada se okupi, bude pravilno čuvana;
  12. pravo svakog masona da bude prisutan na svim glavnim sastancima zanata;
  13. pravo svakog masona da se žali velikoj loži na odluke svoje lože;
  14. pravo svakog masona da sjedi u svakoj regularnoj loži;
  15. niti jedan nepoznati posjetitelj ne smije sjediti u loži, a da ga ne ispitaju i utvrde da je mason;
  16. niti jedna loža ne može se miješati u posao druge lože;
  17. svaki mason treba se podrediti zakonima i propisima jurisdikcije u kojoj se nalazi;
  18. od kandidata za masona se traži da udovolji određene uvjete; naime: treba biti zrele dobi, zdrav i rođen slobodan.
  19. vjera u postojanje Boga je uvjet za članstvo;
  20. vjera u uskrsnuće u budući život bit će uvjet za članstvo;
  21. da će Sveta knjiga biti neizostavni dio postavke svake lože;
  22. jednakost masona;
  23. tajnost ustanove;
  24. temelj spekulativne znanosti na operativnoj umjetnosti, simbolična uporaba i objašnjenja pojmova te umjetnost u svrhu moralnog učenja;
  25. niti jedna od ovih međa ne može se promijeniti.

Poundovih sedam međa[uredi | uredi kôd]

Godine 1911., shvaćajući Mackeyevih 25 međa kao sažetak masonskog "općeg prava", pravnik Roscoe Pound (1870. – 1964.) je izdvojio njih sedam kao međe:[8]

  1. vjerovanje u Vrhovno biće (19.);
  2. vjerovanje u besmrtnost duše (20.);
  3. Knjiga svetog zakona neizostavan je dio "namještaja" (ili postavke) lože (21.);
  4. legenda o tri stupnja (3.);
  5. rajnost [ne navodeći koja] (11., 23.);
  6. simbolika operativnog zidarstva (24.);
  7. mason mora biti muškarac, slobodan i punoljetan (18.).

Moderna tumačenja[uredi | uredi kôd]

U prošlom stoljeću nekoliko američkih velikih loža pokušalo je prebrojati međe, od Zapadne Virginije (7) i New Jerseyja (10) do Nevade (39) i Kentuckyja (54).[9] Pedesetih godina prošlog stoljeća Komisija za informacije o priznavanju Konferencije velikih majstora masona u Sjevernoj Americi (Commission on Information for Recognition of the Conference of Grand Masters of Masons in North America) podržala je tri "drevne međe":[10]

  1. monoteizam – nepromjenjiva i trajna vjera u Boga;
  2. Svezak svetog zakona – bitan dio postavke lože;
  3. zabrana rasprava o religiji i politici (unutar lože).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. The Ancient Landmarks, masonicdictionary.com pristupljeno 2. svibnja 2021.
  2. Mudre izreke Poglavlje 22, biblija.ks.hr
  3. Percy Jantz, The Landmarks of Freemasonry, freemasonry.bcy.ca
  4. Albert Mackey (1914). An Encyclopedia of Freemasonry and its Kindred Sciences: comprising the whole range of arts, sciences and literature as connected with the institution. Novo i revidirano izdanje / New York: Masonic History Co.
  5. Mark A. Tabbert, American Freemasons: Three Centuries of Building Communities. National Heritage Museum, Lexington, MA: 2005, (ISBN 0-8147-8292-2), str. 109.
  6. Oliver, G. (1844). Historical Landmarks and other Evidences of Freemasonry. London.
  7. Stranice 232. do 243. un Mackey, Albert (1858), Foundations of Masonic Law, American Quarterly Review of Freemasonry and Its Kindred Sciences, II., str. 230–269
  8. Poll, Michael R., ed. (2005). "Appendix D: The Landmarks: From Masonic Jurisprudence by Roscoe Pound". Robert's Rules of Order - Masonic Edition Cornerstone Book Publishers. str. 171. (ISBN 9781887560078)
  9. Michael A. Botelho, Masonic Landmarks, srmason-sj.org
  10. Recognition Standards of GrandLodges or other Masonic Groups, bessel.org

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]