Međimurska popevka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Međimurska popevka

UNESCO logo.svg UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Međimurska popevka
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2018.
ID: 01396
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Međimurska popevka, vrsta tradicijske pučke pjesme iz Međimurja, sjeverna Hrvatska. Izvodi se najviše u ruralnim sredinama u različitim prigodama (blagdanske svetkovine, krštenja, svadbe, karmine, žetve, bratve grožđa itd.). Njeni najstariji sačuvani tekstualni zapisi potječu iz 16. stoljeća. Godine 2013. uvrštena je u registar hrvatskih kulturnih dobara, a 2018. proglašena nematerijalnom svjetskom kulturnom baštinom pod zaštitom „UNESCO-a“ - Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

Obilježja[uredi VE | uredi]

Kao dio međimurske tradicijske kulture nastale prije mnogo stoljeća, međimurska se popevka sastoji od stihova koji se pjevaju na odgovarajuću melodiju. Pjevanje može biti solističko ili grupno, jednoglasno (monofono) ili višeglasno, najčešće bez instrumentalne pratnje, a koristi se uglavnom pentatonska ljestvica, čiji se tonovi kod izvedbe često ornamentiraju. Pjevanje također može biti praćeno tradicijskim plesom – međimurskim kolom. Pjevaju pretežno žene, rjeđe muškarci.

Starije napjeve odlikuju uži melodijski raspon, slijed ton u neprekinutom nizu i jednaki ritam, te mitska tematika. Kod novijih je karakteristično da ritam postaje raznolikiji, melodija razgranatija, te dolazi do asimetričnosti doba, a tematika je pretežno o stvarnim osobama ili događajima. U popevkama često dolazi do primjene sinkopa i polimetričnosti, a pjeva se s izrazitom osjećajnošću.

Kod samih stihova prevladava lirika, dok je epika manje zastupljena. Pjesme su velikim dijelom u obliku balade ili romance ljubavnog karaktera, ali i sa zavičajno-domoljubnim, obredno-običajnim i drugim sadržajem.

Povijest[uredi VE | uredi]

Premda zacijelo znatno stariji, tekstovi međimurske popevke koji su sačuvani do danas, objavljeni su u 16. stoljeću u jednoj pjesmarici, a u 17. stoljeću u Pavlinskom zborniku. Proteklih stoljeća popevka se pjevala a capella, bez pratnje glazbala, da bi se kasnije postupno uvodili prateći instrumenti, koji su zastupljeni na području Međimurja (tamburice, cimbule, citra dr.).

Brojni su skladatelji i etnomuzikolozi zapisivali, proučavali i koristili međimursku popevku u svojim djelima, među kojima su najpoznatiji Vinko Žganec, Josip Štolcer - Slavenski, Florijan Andrašec i Lidija Bajuk. Vinko Žganec je od početka 20. stoljeća pa do svoje smrti skupio oko 6.000 popevki, plesova i običaja iz Međimurja, te još više tisuća zapisa u cijeloj Hrvatskoj i susjednim zemljama. Među vokalnim izvođačima izvornih napjeva najznačajnija je nedavno preminula Elizabeta Toplek, poznatija kao Teta Liza.

Danas se međimurska popevka pjeva znatno manje nego nekada, ali se ipak može čuti prigodom raznih društvenih, kulturnih, vjerskih i obiteljskih događanja u Međimurskoj županiji, pa i drugdje i drugdje Hrvatskoj. Ona je neodvojivi dio tradicijske kulture Međimurja i prepoznatljiv zaštitni znak hrvatskog identiteta najsjevernijeg hrvatskog kraja.

Galerija[uredi VE | uredi]

Međimurska popevka film promotion.jpg

Promocija filma o
međimurskoj popevki u
Čakovcu 19. prosinca 2018.

Međimurska popevka - osvrt na film.jpg

Osvrt na film o međimurskoj
popevki nakon prikazivanja
19. prosinca 2018.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]