Međunarodna vozačka dozvola
Međunarodna vozačka dozvola je međunarodno priznat prijevod važeće vozačke dozvole kojom se vozač u inozemstvu služi zajedno s matičnom ispravom. Izdaje se temeljem Međunarodne konvencije o prometu na cestama (1968.) i Ženevske konvencije o cestovnom prometu (1949.).[1]
Ovisno o tome koje konvencije je država u koju vozač putuje potpisnica, izdaje se prema Bečkoj ili Ženevskoj konvenciji te pri izdavanju izdavatelj mora vozaču dati ispravnu informaciju koji MVD je potreban za državu u koju vozač putuje.[1]
U Hrvatskoj se izdaje temeljem Pravilnika o međunarodnim vozačkim dozvolama i dozvolama za upravljanje tuđim vozilom u inozemstvu.
Hrvatski MVD prema Bečkoj konvenciji uz hrvatski sadrži i tekst na sedam stranih jezika: francuskom, engleskom, njemačkom, španjolskom, ruskom, arapskom i kineskom jeziku. Izdaje se s rokom važenja od tri godine od dana izdavanja odnosno od dana isteka važenja hrvatske vozačke dozvole ako je rok njenog važenja kraći od tri godine.[1]
Hrvatski MVD prema Ženevskoj konvenciji uz hrvatski sadrži i tekst na jedanaest stranih jezika: francuskom, portugalskom, engleskom, korejskom, ruskom, tajlandskom, španjolskom, kineskom, arapskom, hindskom i japanskom jeziku. Izdaje se s rokom važenja od jedne godine od dana izdavanja odnosno od dana isteka važenja hrvatske vozačke dozvole ako je rok njenog važenja kraći od jedne godine.[1]
- ↑ a b c d Međunarodna vozačka dozvola AK Končar
