Melodrama
Melodrama je dramsko djelo u kojem zaplet, obično senzacionaliziran radi snažnog emocionalnog prizvuka, ima prednost nad detaljnom karakterizacijom. Melodrama je "pretjerana inačica drame".[1] Melodrame se obično koncentriraju na dijalog koji je često bombastičan ili izrazito sentimentalan, a ne na radnju. Likovi su često jednostavni i napisani da bi ispunili utvrđene arhetipove karaktera. Melodrame se obično odvijaju u privatnoj sferi doma, fokusirajući se na moral, obiteljske probleme, ljubav i brak, često s izazovima iz vanjskog izvora, poput "zavodnice", nitkova ili aristokratskog zlikovca. Melodramu na pozornici, filmu ili televiziji obično prati dramatična i sugestivna glazba koja publici nudi daljnje znakove o dramskim ritmovima koji se predstavljaju.
U znanstvenim i povijesnim glazbenim kontekstima, melodrame su posebno viktorijanske drame u kojima se orkestralna glazba ili pjesma koristila za pratnju radnje. Međutim, izraz melodrama danas se primjenjuje i na scenske izvedbe (viktorijanske ili druge) bez scenske glazbe, romane, filmove, televizijske i radijske emisije koje pokazuju prethodno spomenute kvalitete. U modernim kontekstima, izraz melodrama je općenito pogrdan,[2] jer ukazuje da dotičnom djelu nedostaje suptilnosti, razvoja likova ili oboje. Prošireno, jezik ili ponašanje koje nalikuje melodrami često se naziva melodramatskim; ova upotreba je gotovo uvijek pogrdna.[3]
Riječ "melodrama" je prvi put upotrijebljena u engleskom jeziku 1784. (1782. kao melo drame) i potječe od francuske riječi mélodrame (oko 1772.),[4] koja je sama izvedena iz grčkog μέλος ("pjesma" ili "glazba") i francuskog drame ("drama").[5][6][7]
U hrvatskoj književnosti i kazalištu žanr melodrame najraniji procvat je doživio [8] u djelima baroknog dubrovačkog pjesnika Ivana Gundulića (1589.–1638.), čija se djela smatra ranim primjerima scenskih igara s pjevanjem i glazbom[9] te Junija Palmotića, nerijetko i u obličju prepjevanih talijanskih libreta.[8] Između 1610. i 1620. Gundulić je napisao melodrame čije je naslove naveo u predgovoru djela Pjesni pokorne kralja Davida (Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon, Koraljka od Šira, Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida). Sačuvane su samo četiri, koje su prijevodi-preradbe u Italiji tada popularnih libretističkih drama (djela Ottavija Rinuccinija, Klaudija Klaudijana, Agostina Beccarija i Guidobalda Bonarellija) s podosta samostalnih Gundulićevih umetaka.[9]
- ↑ Melodrama. Literary Terms. 14. ožujka 2019. Pristupljeno 6. prosinca 2024.
- ↑ Brooks, Peter. 1995. The Melodramatic Imagination: Balzac, Henry James, Melodrama, and the Mode of Excess. Yale University Press. str. xv
- ↑ Williams, Carolyn. 2018. Histories of English Melodrama. Cambridge University Press. str. xv
- ↑ "melodrama (n.)", Online Etymology Dictionary. Retrieved September 15, 2024,
- ↑ Costello, Robert B., ur. 1991. Random House Webster's College Dictionary. Random House. New York. str. 845. ISBN 978-0-679-40110-0
- ↑ Stevenson, Angus; Lindberg, Christine A., ur. 2010. New Oxford American Dictionary, Third Edition. Oxford University Press. New York. str. 1091. ISBN 978-0-19-539288-3
- ↑ Pickett, Joseph P., ur. 2006. The American Heritage Dictionary of the English Language. Fourth izdanje. Houghton Mifflin. Boston. str. 1095. ISBN 978-0-618-70173-5
- 1 2 melodrama. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 12. ožujka 2026.
- 1 2 Gundulić, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. veljače 2026.