Metil ljubičasta

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Metil ljubičasta
Kemijska struktura metil ljubičaste 6B
Kemijska struktura metil ljubičaste 6B
IUPAC nomenklatura Metil ljubičasta
Ostala imena Gencijana violet
Metil ljubičasta 10B
C.I. 42555
Bazična ljubičasta 3
Kristalno ljubičasta
Identifikacijski brojevi
CAS broj 8004-87-3 ?
PubChem broj 196986
Osnovna svojstva
Molarna masa
Izgled Zeleni do tamnozeleni prah
Talište 137 °C
Topljivost u vodi

Topiva u vodi, etanolu, netopivo u ksilolu [1]

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Opasna po zdravlje i okoliš

SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Metil ljubičasta je obitelj organskih spojeva koji se uglavnom koriste kao bojila. Ovisno o broju pridruženih metilnih skupina, nijansa boje može se mijenjati. Njegova je glavna upotreba kao ljubičasto bojilo za tekstil, a za davanje duboko ljubičastih boja u boji i tinti koristi se i kao pokazatelj hidratacije silika-gela. Metil ljubičasta 10B također je poznata kao kristalno ljubičasta (i mnoga druga imena) i ima medicinsku uporabu. [2]

Podjela[uredi | uredi kôd]

Pojam metil ljubičasta obuhvaća 3 spoja koji se razlikuju po broju metilnih skupina vezanih za aminsku funkcionalnu skupinu. Svi su topljivi u vodi, etanolu, dietilen glikolu i dipropilen glikolu.

Naziv Metil ljubičasta 6B Metil ljubičasta 2B Metil ljubičasta 10B (kristalno ljubičasta)
Structure
Methyl Violet 2B.png
Methyl Violet 6B.png
Methyl violet 10B
Formula (soli) C23H26ClN3 C24H28ClN3 C25H30ClN3
CAS broj 8004-87-3 548-62-9
C.I. 42535 42555
ChemSpider ID 21164086 170606 10588
PubChem ID 196986 11057
Formula (kation) C23H26N3+ C24H28N3+ C25H30N3+
ChemSpider ID 2006225 3349, 9080056, 10354393
PubChem ID 2724053 3468

Triarilmetanska bojila[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Triarilmetanska bojila

Triarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O , odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.

Triamino-derivati trifenilmetana[uredi | uredi kôd]

Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer fuksin, C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese anilina i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz željezo i cinkov klorid ili s arsenskom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, pararozanilin, C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima metil ljubičasta (njem. Methylviolett), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao katalizatora. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. Kristalno ljubičasta (njem. Krystallviolett), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se Echtsaureviolett 10B, C. I. 42571. Patentblau AE, C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je Brillantindocyanin 6B, C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida sa 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer Spritblau T, C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stepena feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima Alkaliblau (C.I. 42750), Wasserblau (C.I. 42755) i Tintenblau (C.I. 42780). [3]

Slike[uredi | uredi kôd]

Methyl Violet Bleached.jpg Crystal Violet in aqueous solution.jpg Bacteria photomicrograph.jpg
Uzorak metil ljubičaste koja sadrži 1% otopinu izbjeljivača kloroksa (5,95% natrij hipoklorit). Kristalno ljubičasta kao otopina. Bakterije obojene kristalno ljubičastom.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. R. W. Sabnis (29. ožujka 2010.). Handbook of Biological Dyes and Stains: Synthesis and Industrial Applications: str. 309–. John Wiley and Sons. Pristupljeno 27. lipnja 2011. ISBN 978-0-470-40753-0
  2. Gorgas, Ferdinand J. S. (1901). "Pyoctanin – Methyl-Violet – Pyoctanine". chestofbooks.com. Arhivirano s izvorne stranice 8. srpnja 2011. Pristupljeno 15. ožujka 2011.
  3. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Metil ljubičasta.