Metodika konzerviranja restauriranja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Metodika konzerviranja restauriranja slijed je sustavno osmišljenih postupaka koji se koriste pri donošenju odluka u suvremenoj konzervaciji restauraciji. Danas se u svijetu najčešće koristi sustav koji je razvila američka konzervatorica restauratorica Barbara Appelbaum. Za razliku od većine dosadašnjih pogleda na ovu problematiku, dotična je prva razradila jedinstven metodički pristup konzervaciji kulturnih dobara, nezavisno o tehnici ili materijalu. Velika se pažnja unutar spomenutog sustava posvećuje istinski interdisciplinarnom odnosno multidisciplinarnom pristupu donošenju odluka o konzerviranju restauriranju objekata kulturne baštine.

Kao izdvojena disciplina metodika konzerviranja restauriranja se kod nas predaje samo na studiju konzervacije restauracije Sveučilišta u Dubrovniku.

Sustav[uredi VE | uredi]

Karakterizacija objekta[uredi VE | uredi]

Ovaj korak uključuje kako po objekt specifične informacije tako i one neposredno za objekt nevezane, te podrazumijeva i materijalne i nematerijalne aspekte.

Materijalni aspekti Nematerijalni aspekti
Po objekt specifične informacije Informacije : Zapaženi fenomeni te njihova interpretacija,identifikacija materijala te strukture

Izvor: Objekt

Strategija : Fizički pregled,testovi,nedestruktivna ispitivanja

Kvadrant 1

Informacije : Povijest objekta,trenutačna vrijednost,budućnost objekta

Izvor : Kustos,vlasnik ,druge osobe

Strategija : Intervju,konzultiranje institucionalne dokumentacije

Kvadrant 3

Specifične informacije nevezane za objekt Informacije : Metode izrade,osobine materijala,studije propadanja

Izvor : Povijest tehnologije,znanost o materijalima,prethodno znanje o sličnim objektima

Strategija : Konzultiranje konzervatorsko restauratorske literature

Kvadrant 2

Informacije : Podaci o srodnim objektima,povijest umjetnosti,opće kulturološke informacije

Izvor : Srodne profesije,prethodno znanje konzervatora restauratora

Strategija : Pregled literature,konzultiranje srodnih profesija

Kvadrant 4

Karakterizacijska rešetka po B. Appelbaum, informacije neophodne za kvalitetnu karakterizaciju objekta.

Rekonstrukcija povijesti objekta[uredi VE | uredi]

U svrhu donošenja utemeljenih i kvalitetnih odluka o konzervatorsko restauratorskom zahvatu na objektu neophodno je steći što potpuniju sliku o povijesti objekta, u smislu određenja kako stvaraoca tako i vremena u kojem je djelo nastalo. Važna je i sudbina djela u smislu funkcije koju je objekt imao, gdje je tijekom svoje povijesti bio smješten te u kojim okolišnim uvjetima.

Određivanje najboljeg stanja objekta[uredi VE | uredi]

Najbolje stanje obavezno se određuje u suradnji s kustosom nadležnim za objekt. U ovo određenje mogu zavisno o vrsti objekta biti uključeni i drugi stručnjaci. Kao najbolje stanje može se smatrati stanje koje je kustos nadležan za objekt odredio kao najpoželjnije. Ono ne predstavlja tek kustosovo ili konzervatorovo viđenje kako bi predmet trebao izgledati nego je ono u principu jedno od aktualnih povijesnih stanja.

Odluka o realnom cilju poduzetih postupaka[uredi VE | uredi]

Realni cilj zahvata mora biti vezan uz jedno od idealnih stanja objekta. Ova se odluka također donosi u suradnji s kustosom odnosno vlasnikom objekta.

Odabir postupaka i materijala koje će se koristiti[uredi VE | uredi]

Svi postupci koji će se koristiti moraju biti lako uklonjivi s predmeta te izvedeni materijalima koji spadaju u A-klasu po Felleru, znači materijali koji će ostati stabilni barem 100 godina. No u određenim slučajevima mogu se koristiti i materijali B klase, odnosno materijali koji će biti stabilni od 20 do 100 godina, dakako isključivo ako je uporaba istih zaista opravdana i neophodna.

Priprema dokumentacije koja prethodi zahvatu[uredi VE | uredi]

Ova dokumentacija uključuje kako ponudu za zahvat tako i svu istoj pripadajaću dokumentaciju, znači fotodokumentaciju vezanu uz trenutačno stanje predmeta, te eventualno bilo fotografsko bilo crtano mapiranje oštećenja. Ovamo spadaju i procijene stanja predmeta te prijedlog zahvata koji će se izvesti.

Izvedba zahvata[uredi VE | uredi]

Zahvat mora biti izveden u skladu s najvišim standardima struke.

Izrada završne dokumentacije[uredi VE | uredi]

Završna dokumentacija mora u sebi imati navedene sve postupke i materijale koji su korišteni u izvedbi zahvata na objektu, te mora uključivati i preporuku za daljnje održavanje objekta.

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Appelbaum, B. Conservation Treatment Methodology, New York 2007.
  • Romeo,E. M. G. (a cura di):Il monumento e la sua conservazione. Note sulla metodologia del progetto di restauro. ,Torino 2004.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

http://ceroart.revues.org/445 Conservation Treatment and the Custodian/Conservator Relationship