Mick Schumacher

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mick Schumacher
Mick Schumacher - 2019202181015 2019-07-21 Champions for Charity - 1500 - B70I1535.jpg
Mick Schumacher 2019.
Sezona 2021.
Državljanstvo Flag of Germany.svg njemačko
Startni broj 47
Momčad Haas F1 Team
Karijera u Formuli 1
Utrke -
Prvenstva -
Pobjede -
Prvo startno mjesto -
Najbrži krugovi -
Podiji -
Odustajanja -
Bodovi u karijeri -
Prva utrka Velika nagrada Bahreina 2021.
Prva pobjeda -
Zadnja pobjeda -
Zadnja utrka -

Mick Schumacher (Vufflens-le-Château, Švicarska, 22. ožujka 1999.) je njemački vozač automobilističkih utrka, te sin sedmerostrukog svjetskog prvaka Formule 1 Michaela Schumachera. Godine 2018. osvojio je naslov u Europskoj Formuli 3, a 2020. naslov u Formuli 2 za momčad Prema Racing.

Početak utrkivanja[uredi | uredi kôd]

Karting[uredi | uredi kôd]

Mick Schumacher se počeo utrkivati u kartingu 2008. pod imenom Mick Betsch, da bi izbjegao pozornost medija zbog svog oca Michaela Schumachera. Prezime Betsch je bilo djevojačko prezime njegove majke Corinne. Prvi uspjeh ostvario je 2010. kada je osvojio naslov u Kerpener Kartchallenge - Bambini kategoriji za momčad KSM Motorsport.[1] Sljedeće godine osvaja treće mjesto u Euro Wintercup - KF3 prvenstvu, a 2012. još po dva treća mjesta; u DMV Kart Championship - KF3 prvenstvu, te ponovo u Euro Wintercup - KF3 kategoriji. Godine 2013. osvaja treće mjesto u German Junior Kart prvenstvu za momčad KSM Racing Team, a iste godine osvaja još jedno treće mjesto u CIK-FIA International Super Cup - KFJ prvenstvu. Godine 2014., odnosno u posljednjoj godini natjecanja u kartingu, Mick tri puta postaje viceprvak; u CIK-FIA World KF-Junior[2] i CIK-FIA European KF-Junior prvenstvu,[3] te Deutsche Junior Kart Meisterschaft kategoriji.[4]

Formula 4[uredi | uredi kôd]

Mick Schumacher se natjecao 2015. i 2016. u dva prvenstva Formule 4; ADAC Formuli 4 i Talijanskoj Formuli 4.

ADAC Formula 4[uredi | uredi kôd]

Mick Schumacher u ADAC Formuli 4 2015.

Schumacher je debitirao u jednosjedu 2015. u ADAC Formuli 4 za momčad Van Amersfoort Racing, u bolidu Tatuus F4-T014 s Abarthovim motorom, a momčadski kolege su mu bili Harrison Newey i Joseph Mawson.[5] Sezona je počela 28. travnja i završila 4. listopada, a sadržavala je osam rundi, gdje su se vozile po tri utrke na svakoj rundi. Već na prvoj utrci prve runde na stazi Oschersleben, Schumacher je devetim mjestom došao do prvih bodova, a na trećoj utrci iste runde i do svoje prve i jedine pobjede te sezone.[6] U sljedeće tri runde, odnosno devet utrka na stazama Red Bull Ring, Spa-Francorchamps i Lausitz, Schumacher je osvojio samo jedan bod. Na petoj rundi na stazi Nürburgring, Mick osvaja bodove u sve tri utrke, a u prvoj utrci šeste runde na stazi Sachsenring osvaja peto mjesto. Svoje drugo i posljednje postolje osvaja na drugoj utrci sedme runde još jednom na stazi Oschersleben, kada osvaja treće mjesto. Na posljednjoj osmoj rundi na stazi Hockenheimring, još dva puta osvaja bodove te sezonu završava na 10. mjestu u ukupnom poretku vozača s 92 boda.[7]

Sljedeće 2016. Mick prelazi u momčad Prema Powerteam, a momčadski kolege su mu Jüri Vips i Juan Manuel Correa.[8] I ova sezona je sadržavala osam rundi, gdje su se vozile po tri utrke na svakoj rundi, a započela je 16. travnja na stazi Oschersleben gdje je Schumacher na prve dvije utrke osvojio četvrto mjesto, dok je na trećoj utrci ostvario svoju prvu pobjedu te sezone. Na drugoj utrci druge runde na stazi Sachsenring osvaja drugo mjesto, a onda na prve dvije utrke treće runde na stazi Lausitz dolazi do dvije pobjede. Na četvrtoj i petoj rundi, na Red Bull Ringu i još jednom na stazi Oschersleben, Mick osvaja još tri postolja, dok na Nürburgringu dolazi do još jedne pobjede i drugog mjesta. Dva postolja osvaja na Zandvoortu, a posljednju petu pobjedu u sezoni, osvaja na posljednjoj utrci posljednje osme runde na Hockenheimringu. S ukupno 322 boda osvaja titulu viceprvaka, 52 boda iza prvaka Joeya Mawsona.[9]

Talijanska Formula 4[uredi | uredi kôd]

Mick se 2016. paralelno s ADAC Formulom 4 natjecao i u Talijanskoj Formuli 4. Momčad za koju je vozio bila je Prema Powerteam, a momčadski kolege Jüri Vips i Juan Manuel Correa. Sezona je počela 9. travnja, a sadržavala je sedam rundi, s tim da se na prve dvije runde vozilo četiri utrke na svakoj rundi, a na ostalih pet rundi po tri utrke na svakoj rundi. Na prve dvije utrke prve runde na stazi Misano, Schumacher je upisao dvije pobjede.[10] Na trećoj utrci nije vozio, dok je na četvrtoj osvojio četvrto mjesto. Nakon toga Mick je preskočio sve četiri utrke druge runde koje su se vozile na stazi Adria, te se vratio na treću rundu u Imoli, gdje je na prvoj utrci stigao do drugog mjesta, dok je na drugoj utrci upisao svoju treću pobjedu u sezoni. Na četvrtoj rundi na Mugellu osvaja još jedno postolje, dok na stazi Vallelunga koja je bila peta runda, osvaja još jednu pobjedu te dva postolja. Na šestoj rundi koja se vozila opet na Imoli, Mick nije uspio osvojiti bodove, dok je na završnoj sedmoj rundi u Monzi stigao do konačne pete pobjede u sezoni te još jednog postolja. Jednako kao i u ADAC Formuli 4 te sezone, Schumacher je i u Talijanskoj Formuli 4 osvojio titulu viceprvaka s 216 bodova, 15 bodova manje od prvaka Marcosa Sieberta.[11]

MRF Challenge Formula 2000[uredi | uredi kôd]

Nakon što je sezona ADAC Formule 4 2015. završila, Schumacher se priključio MRF Challenge Formuli 2000 u sezoni 2015./16. na posljednjoj rundi, gdje su se vozile četiri utrke 30. i 31. siječnja na stazi Madras. Na prvoj utrci je osvojio treće mjesto iza Harrison Newey i pobjednika Pietra Fittipaldija. Na sljedeće dvije utrke osvaja peto i šesto mjesto, dok na posljednjoj utrci prvenstva osvaja drugo mjesto iza Alessia Picariella. S 51 bodom, Mick osvaja 10. mjesto u poretku vozača.

Schumacher se natjecao i 2016./17. u MRF Challenge Formuli 2000, nakon što su završila prvenstva ADAC Formule 4 2016. i Talijanske Formule 4 iste godine. Ovaj put Schumacher je odvozio cijelu sezonu, odnosno četiri runde po četiri utrke na svakoj rundi. Već na prvoj utrci prve runde na stazi Sakhir, Mick je stigao do bodova, a na sljedećoj utrci i do prve pobjede. Na trećoj utrci osvojio je treće mjesto, a na posljednjoj utrci u Bahreinu dolazi do druge pobjede. Na drugoj rundi u Dubajiu osvaja jedno postolje, a na trećoj rundi na stazi Buddh, osvaja još dvije pobjede i jedno postolje. Na končanoj četvrtoj rundi na stazi Madras osvaja još dva druga mjesta, te s osvojenih 213 bodova, osvaja treće mjesto u konačnom poretku vozača.[12]

Europska Formula 3[uredi | uredi kôd]

2017.

Nakon završetka MFR Challenge Formule 2000 u veljači 2017., Schumacher je započeo natjecanje u Europskoj Formuli 3. Vozio je za momčad Prema Powerteam u Dallarinom F317/003 bolidu s Mercedesovim motorom, a momčadski kolege su mu bili Maximilian Günther, Guanyu Zhou i Callum Illot. Sezona je sadržavala 30 utrka, odnosno 10 runda po tri utrke. Već na prvoj utrci prve runde voženoj 14. travnja na stazi Silverstone, Mick je došao do prvih bodova. Na drugoj utrci druge runde u Monzi, osvaja prvo postolje - 3. mjesto iza Jehana Daruvale i pobjednika Landa Norrisa. Na stazi Pau koja je bila treća runda, Mick osvaja samo dva boda, a na sljedećoj rundi na Hungaroringu četiri boda. Na petoj rundi na Norisringu samo prvu utrku završava u bodovima, dok na sljedećem Spa-Francorchampsu osvaja bodove na sve tri utrke. Na sljedeće dvije runde na stazama Zandvoort i Nürburgring osvaja ukupno 14 bodova, dok na devetoj rundi na Red Bull Ringu ponovo sve tri utrke završava u bodovima. Na posljednjoj rundi na Hockenheimringu ne uspijeva osvojiti bodove, te sezonu završava na 12. mjestu s 94 boda, iza svih troje momčadskih kolega.[13]

2018.

Mick Schumacher na stazi Norisring u Europskoj Formuli 3 2018.

Sljedeće godine Prema Powerteam mijenja naziv u Prema Theodore Racing. Maximilian Günther i Callum Ilott otišli su iz Preme i Europske Formule 3, a na njihovo mjesto su došli Ralf Aron, Marcus Armstrong i Robert Švarcman, dok je Guanyu Zhou ostao u momčadi. Schumacher je vozio Dallarin F315/004 bolid s Mercedes-Benz motorom. I ovoga puta sezona je sadržavala 30 utrka, po tri utrke na svakoj od 10 runda. Mick nije najbolje počeo sezonu. Na prvoj rundi na stazi Pau, osvojio je samo četiri boda. Nakon što je na prve dvije utrke druge runde na Hungaroringu završio u bodovima, na trećoj utrci dolazi do prvog postolja u sezoni. Na trećoj rundi na Norisringu osvaja tek 12 bodova, dok na Zandvoortu osvaja drugo postolje u sezoni. Na trećoj utrci pete runde na Spa-Francorchampsu, Mick dolazi do prve pobjede ispred momčadskog kolege Roberta Švarcmana. Na drugoj utrci šeste runde na Silverstoneu dolazi do druge pobjede, dok na Misanu osvaja još jednu pobjedu i treće mjesto. Nakon toga slijedi niz od pet uzastopnih pobjeda za Schumachera. Tri pobjede na osmoj rundi na Nürburgringu, te dvije na Red Bull Ringu, dok na trećoj utrci osvaja drugo mjesto. Na posljednjoj rundi na Hockenheimringu, Mick osvaja dva druga mjesta. S ukupno 365 bodova Schumacher osvaja titulu prvaka Europske Formule 3.[14]

Formula 2[uredi | uredi kôd]

Prema (2019. − 2020.)[uredi | uredi kôd]

2019.[uredi | uredi kôd]

2020.[uredi | uredi kôd]

Formula 1[uredi | uredi kôd]

Haas (2021.)[uredi | uredi kôd]

Dana 2. prosinca 2020., potvrđeno je da će se Schumacher natjecati u Formuli 1 2021. za momčad Haas F1 Team.

Postignuća[uredi | uredi kôd]

Sažetak karijere[uredi | uredi kôd]

Godina Kategorija Momčad Utrke Pobjede Prva startna mjesta Najbrži krugovi Podiji Bodovi Poredak
2015. ADAC Formula 4 Championship Van Amersfoort Racing 22 1 0 0 2 92 10.
2015.–16. MRF Challenge Formula 2000 MRF Racing 4 0 0 0 2 51 10.
2016. ADAC Formula 4 Championship Prema Powerteam 24 5 4 2 12 322 2.
Italian Formula 4 Championship 18 5 4 6 10 216 2.
2016.–17. MRF Challenge Formula 2000 MRF Racing 16 4 2 1 9 215 3.
2017. FIA Formula 3 European Championship Prema Powerteam 30 0 0 0 1 94 12.
Macau Grand Prix 1 0 0 1 0 N/A 16.
2018. FIA Formula 3 European Championship Prema Theodore Racing 30 8 7 4 14 365 1.
Macau Grand Prix SJM Theodore Racing by Prema 1 0 0 0 0 N/A 5.
2019. FIA Formula 2 Championship Prema Racing 22 1 0 1 1 53 12.
2020. FIA Formula 2 Championship Prema Racing 24 2 0 2 10 205 1.

Potpuni popis rezultata u Formuli 1[uredi | uredi kôd]

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Konstruktor / Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. Bodovi Poredak
2021. Flag of the United States.svg
Haas-Ferrari
Haas F1 Team
BHR
EMI

ŠPA
MON
AZE
KAN
FRA
AUT
VBR
MAĐ
BEL
NIZ
ITA
RUS
SIN
JAP
SAD
MEX
SÃO
AUS
SAU
ABU
- -

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Kerpener Kartchallenge - Bambini 2010 standings - Driver Database. Pristupljeno 10. prosinca 2020.
  2. CIK-FIA World KF-Junior Championship 2014 standings - Driver Database. Pristupljeno 10. prosinca 2020.
  3. CIK-FIA European KF-Junior Championship 2014 standings - Driver Database. Pristupljeno 10. prosinca 2020.
  4. Deutsche Junior Kart Meisterschaft 2014 standings - Driver Database. Pristupljeno 10. prosinca 2020.
  5. Michael Schumacher's son Mick signs deal to race in Formula 4 - BBC Sport. Objavljeno 2. ožujka 2015. Pristupljeno 11. prosinca 2020.
  6. ADAC Formula 4 2015. Oschersleben. First Victory of Mick Schumacher - YouTube. Objavljeno 26. travnja 2015. Pristupljeno 11. prosinca 2020.
  7. ADAC Formel 4 2015 standings - Driver Database. Pristupljeno 11. prosinca 2020.
  8. Schumacher moves to Prema in Formula 4 - F1i. Objavljeno 19. veljače 2016. Pristupljeno 11. prosinca 2020.
  9. ADAC Formel 4 2016 standings - Driver Database. Pristupljeno 11. prosinca 2020.
  10. Mick Schumacher wins first race of 2016 Italian F4 season - Formula Scout. Objavljeno 9. travnja 2016. Pristupljeno 12. prosinca 2020.
  11. Italian F.4 Championship Powered by Abarth 2016 standings - Driver Database. Pristupljeno 12. prosinca 2020.
  12. MRF Challenge - Formula 2000 2016 standings - Driver Database. Pristupljeno 13. prosinca 2020.
  13. FIA Formula 3 European Championship 2017 standings - Driver Database. Pristupljeno 14. prosinca 2020.
  14. FIA Formula 3 European Championship 2018 standings - Driver Database. Pristupljeno 15. prosinca 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]