Mihailo Lalić
Mihailo Lalić | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | 7. listopada 1914. Berane, Kraljevina Crna Gora |
Smrt | 30. prosinca 1992. Beograd, SRJ |
Književne vrste | proza |
Portal o životopisima |
Mihailo Lalić (crnogor. ćiril. Михаило Лалић 7. listopada 1914. – 30. prosinca 1992.) crnogorski književnik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Prvi je dobitnik Njegoševa nagrada 1963. za roman "Lelejska gora".
Njegova djela tematski su vezana su za Crnu Goru tijekom Drugog svjetskog rata.
Po ubijeđenju je Lalić bio marksist, a tijekom rata partizan. U svojm romanima obradio je crnogorske diobe i snažno osudio četnike. Tijekom rata je Lalić bio uhićen i jednoj je vrijeme boravio u logorima.
Započeo je spisateljsku kao novinar u crnogorskom listu "Pobjeda" i knjigom pjesama "Stazama slobode (1948.).
Prema predlošku njegovih romana, snimljeni su filmovi "Lelejska gora" (1968.), "Svadba" (1973.) i "Hajka".
Lalić je bio član SANU i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
Važnija djela[uredi | uredi kôd]
Pripovijetke[uredi | uredi kôd]
Romani[uredi | uredi kôd]
- Svadba (1950.),
- Zlo proljeće (1953.),
- Raskid (1955.),
- Lelejska gora (1957., 1962.),
- Hajka (1960., po predlošku romana snimljen 1977. istoimeni igrani film,
- Pramen tame (1970.),
- Ratna sreća (1973., roman nagrađen NIN-ovom nafradom)
- Zatočnici (1976.),
- Dokle gora zazeleni (1982.),
- Gledajući dolje na drumove (1983.)
- Odlučan čovjek (1990.).
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Mihailo Lalić, "Lelejska gora", roman (crn.)
- Lalić, Mihailo, Hrvatska enciklopedija
- Mihailo Lalić, SANU (srp.)
- Božo Koprivica, Krleža našijeh strana, Vreme 1251-1252/2014. (srp.)