Mihailo Lalić
| Mihailo Lalić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 7. listopada 1914. Berane, Kraljevina Crna Gora |
| Smrt | 30. prosinca 1992. Beograd, SRJ |
| Književne vrste | proza |
| Portal o životopisima | |
Mihailo Lalić (crnogor. ćiril. Михаило Лалић 7. listopada 1914. – 30. prosinca 1992.) crnogorski književnik.
Prvi je dobitnik Njegoševa nagrada 1963. za roman "Lelejska gora".
Njegova djela tematski su vezana su za Crnu Goru tijekom Drugog svjetskog rata.
Po ubijeđenju je Lalić bio marksist, a tijekom rata partizan. U svojm romanima obradio je crnogorske diobe i snažno osudio četnike. Tijekom rata je Lalić bio uhićen i jednoj je vrijeme boravio u logorima.
Započeo je spisateljsku kao novinar u crnogorskom listu "Pobjeda" i knjigom pjesama "Stazama slobode (1948.).
Prema predlošku njegovih romana, snimljeni su filmovi "Lelejska gora" (1968.), "Svadba" (1973.) i "Hajka".
Lalić je bio član SANU i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
- Svadba (1950.),
- Zlo proljeće (1953.),
- Raskid (1955.),
- Lelejska gora (1957., 1962.),
- Hajka (1960., po predlošku romana snimljen 1977. istoimeni igrani film,
- Pramen tame (1970.),
- Ratna sreća (1973., roman nagrađen NIN-ovom nafradom)
- Zatočnici (1976.),
- Dokle gora zazeleni (1982.),
- Gledajući dolje na drumove (1983.)
- Odlučan čovjek (1990.).
- Mihailo Lalić, "Lelejska gora", roman (crn.)
- Lalić, Mihailo Hrvatska enciklopedija
- Mihailo Lalić, SANU (srp.)
- Božo Koprivica, Krleža našijeh strana Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. svibnja 2021. (Wayback Machine), Vreme 1251-1252/2014. (srp.)